Doletio je metak i pao na oluk. Nijesmo to ni prijavljivali, da ne dižemo tenzije – priča za Pobjedu Asim Ajanović, ugledni Pljevljak iz ugledne kuće, svjedočeći za Pobjedu o događajima prethodnih dana u gradu pod Golubinjom, a koji je svjedok i žrtva terora nad muslimanskim življem i 1992. godine kada je ovim gradom mjesecima „vladao“ njihov sugrađanin Milika Čeko Dačević.
Sve vrijeme Asimu pogled „bježi“ ka sinu Erdalu, mladiću od 27 godina, koliko je i Asim imao te ,,Čekove ’92“. kada je pukom srećom izbjegao smrt, ali je ostao trajni invalid – nagluv, jer su mu pukle bubne opne nakon jednog od Čekovih pohoda kroz Ševare i napada na radionicu i kuću Ajanovića.
Skoro tri decenije kasnije, u suverenoj Crnoj Gori, nekoliko kilometara prije ulaska u sami grad putnika dočekuje velika tabla na kojoj piše „Dobrodošli grad Pljevlja“, a preko toga dopisani, zelenim sprejom, krst sa četiri S i broj 92 sa tri tačke… Dobrodošli u srpska Pljevlja i pljevaljsku ’92. Godinu straha i brutalne represije. Znaju oni koji ispisuju ove poruke što za pljevaljske muslimane znači ta godina, podsjećaju ih da ne zaborave.
Nova hajka je, pričaju sagovornici Pobjede, žestoko krenula od nedjelje veče, 30. avgusta, kada su proglašeni rezultati parlamentarnih izbora.
Pred kuće su im u noći između nedjelje i ponedjeljka, ali i sljedeće dvije večeri, u pohode dolazile kolone automobila, neki su se i zaustavili i isto kao ’92. iz vozila dozivali ih imenom i prezimenom s porukom: „Selite se Balije“, „Selite se Turci“…
Glas razuma
Ekipa Pobjede u Pljevljima je bila u petak. Na dobrodošlicu u pljevaljsku devedeset drugu naišli smo i u selu Odžak, na putu ka ovom gradu. Po sred magistrale čekaju zlokobne riječi: „SREBRENICA 92 SELITE SE TURCI“ i nezaobilazni krst sa četiri S, koji je u međuvremenu „preprskan“ crnim sprejom.
Asim, kako kaže, više nema straha za sebe lično… Pregrmio je već jednom sličnu hajku, a ni ova Crna Gora, ističe, nije ona ista iz ’92. Plaši se za đecu.
Moja mala ćerkica, priča on, šest godina ima, te izborne noći uplašeno viče: „Tata, što je ovo, što se dešava“.
– Rekoh: „Pjani ljudi, sine“. Sad ja đetetu da objašnjavam… Što? Ne mogu odrasli politiku da bistre, a ne đeca – dodaje on.
Život u Pljevljima u petak je, naizgled, bio normalan. Dok prolazimo seoskim i gradskim ulicama susrijećemo ljude koji su u rutinskim, svakodnevnim poslovima…
Brojne džamije i crkve na koje nailazimo svjedoče o dugom suživotu dva naroda na ovom prostoru.
Ali, kako, nažalost, u nekim vremenima izgleda taj suživot svjedoči ikonografija koja dočekuje na svakom koraku u ovom gradu i okolini.
Dominiraju krstovi sa četiri S i srpske trobojke oslikane čak i na ulici, ali i na zidovima raznih poslovnih objekata, stubovima, krovovima pomoćnih objekata, fasadama zgrada, na potpornim zidovima, saobraćajnim znacima, čitavo sportsko igralište u centru grada ofarbano je u trobojku… I nije se to desilo samo u proteklih nekoliko dana, od januara je počela da se oslikava ta ikonografija po Pljevljima, a da nadležni nijesu reagovali.
– Za đecu se plašim, a ja nemam straha na oči… Ja ću za ovu državu da poginem, bila ona ljevičarska, desničarska… Ovo je moja država Crna Gora, ja nemam rezervne. Prađed mi je 1941. zapaljen u kući, govorili su mu: „Ajde bježi, Emine“, on rek’o: „Neću, neće mene moje komšije“, a ovi su naišli i popalili sve. I njega – priča on i dodaje da su to bili četnici.
Ajanovići su vrijedna i imućna porodica, sa brojnim prijateljstvima sa, kako oni u tom kraju kažu, Srbima.
– Dobijamo podršku i od vlasti i od Mešihata Islamske zajednice. Dolazio je i ministar Mevludin Nuhodžić. Ne može to preko noći, da se smire te strasti i euforija. Gro tih što su izazivali nerede bili su pijani… To rade pojedinci. Zdrav um to ne bi radio, zastrašivao komšije. Evo je prvi dan osvanulo bez grafita. Sve strane utiču da se strasti smire – smireno govori Asim.
S njim i njegovim sinom Erdalom razgovaramo u avliji njihove porodične kuće u Ševarima.
– Dosta pričamo svi o tome kako da izađemo iz ove situacije. Ono, kao kad žedan čeka kišu i gleda u nebo i mi čekamo da se ova situacija smiri, da neko preduzme nešto konkretno. I ovo će se zvati juče. Evo sve i da se pokrene muslimanski živalj, đe će? Đe god odeš, ti si došljak – pomalo rezignirano dodaje on.
Smireno, kao i otac, Erdal se nadovezuje da je najvažnije sačuvati mir.
– Što bi bilo da je policija reagovala? Pretrpjeli smo što smo pretrpjeli tih noći. I porodice onih pravoslavaca koji su za evropski blok preživljavali su sirene, prozivke imenom i prezimenom i oko njihovih kuća su neprestano dva sata se vrtjeli – kaže on.
Erdal Ajanović je diplomirani molekularni biolog. Ovih dana se i vjerio. Zasnovaće porodicu i živi u nadi da će i u Pljevljima jednom zaživjeti demokratske vrijednosti.
– Zloupotrijebljena je situacija, iako je bogatstvo živjeti u mješovitim sredinama. U suštini, problem je do duhovnog stanja svakog pojedinca. Puna su nam usta da smo svi vjernici, ali je pitanje kako se ponašamo, nijesmo iskreni u odnosu na ono kako se predstavljamo, kako se ponašamo. Građanski koncept države je zanemaren – priča on.
Prisjeća se, iako je bio dječak, da je i referendumska kampanja 2006. godine u Pljevljima proticala u ovom duhu.
– Slabo se mijenjamo, ne razmišljamo trijezne glave – dodaje on.
Ljudi, ističe on, zanemaruju da će se sjutra opet sresti sa onima kojima su prijetili, vrijeđali ih i da će se stidjeti nekih izjava i postupaka.
– Ovdje se govori o etničkim manjinama, ide se na najbolniju tačku – konstatuje Erdal.
Iako i otac i sin misle da je oštrija reakcija policije prve noći kada je slavljen izborni rezultat mogla da dovede, možda, i do još težih posljedica, ukazuju na činjenicu da je institucionalni odgovor na nacionalističke ispade izostao narednih dana.
– Iako neki pokušavaju da kažu da su to djela određenih političkih partija, Udbe ne možemo zanemariti to što se dešavalo te izborne noći. Njihovo ponašanje, kolone od 200 auta, prozivanje poimenice. Ako govorimo da su to djela Udbe i kontra političke grupacije, zašto onda vi nijeste te noći rekli: „Alo, nemojte to da radite“. Izostao je glas razuma – kategoričan je Erdal.
Asim kaže da, iako ovo nije Crna Gora kao devedesetih, institucionalni odgovor mora da bude jasan da se „istorija u Pljevljima ne bi svako malo ponavljala“.
Batine
Nije prethodnih dana sve završilo samo na ispisanim i izgovorenim porukama Muslimanima i Bošnjacima da se sele, grafitima i govoru mržnje. Bilo je i fizičkih obračuna, a žrtva, kako kaže ničim izazvanog napada, bio je Emir Pilav.
Usred dana na njega su, dok je sa ocem sjedio u kafani, nasrnuli slavljenici iz kolone automobila koja je tuda prolazila. Slučaj je procesuiran i istraga je u toku.
– Kad su se vraćali u auto, jedan od njih je glasno rekao: „Neće vas više biti ovdje“. Policija je ovih dana mogla bolje da reaguje na sve incidente – kaže Pilav za Pobjedu.
Ističe da su slavljeničke kolone automobilima namjerno prolazile kroz mahale đe živi bošnjačko-muslimansko stanovništvo.
– Tužilaštvo, sudstvo, policija ne smiju da balansiraju u ovoj situaciji. Koliko god da je „zategnuto“ država mora da odgovori snažno i da stane u odbranu svih nas – poručio je on, dodajući da su ugroženi i nacionalni Crnogorci i da se ne osjećaju sigurno u Pljevljima.
Ukazuje na, kako kaže, spinovanja javnosti da muslimani stoje iza napada na kancelarije Islamske zajednice.
– (Zdravko) Krivokapić, (Dritan) Abazović i Aleksa Bečić snose odgovornost, jer to su pristalice njihovih partija. To nijesu ljudi koji su pali s neba, koji su odnekud došli. Mi u Pljevljima znamo ko su. A to što su oni došli u Pljevlja da brane naše svetinje od nas je licemjerno… Došli su da skupljaju političke poene. Širiti ispred džamije transparent „ne damo svetinje“ je licemjerno – kategoričan je Pilav, osvrćući se na poruku Krivokapića i srpske omladine kada su se sa transparentom „Ne damo svetinje“ okupili i slikali ispred džamije u znak podrške.
Krivokapić, Abazović i Bečić, dodaje naš sagovornik, znaju ko su im pristalice i što rade i treba da ih zaustave.
– Ova situacija „pritisnula“ je taster i iz hibernacije probudila sve te ljude, pritajene fašiste. Ipak, ne možemo da generalizujemo. Ima članova porodica i iz DF-a i iz Demokrata koji osuđuju takvo njihovo ponašanje – navodi on i posebno ističe poziv šefa lokalnog SNP-a, partije koja je u koaliciji sa DF-om, Budimira Tanjevića.
Pilav naziva provokacijama navode da Muslimani i Bošnjaci u Pljevljima lažu i prenaglašavaju situaciju.
– Iskreno, nije svejedno otići u čaršiju. Možda je i gore plasiranje laži o nama nego ove kolone vozila što nam dolaze pred kuće. Hibridni rat se vodi u odnosu na ljude i grupe koje su i ovdje žrtve – kategoričan je on.
Ističe da se sreo sa Abazovićem kada je prošle sedmice posjetio Pljevlja, ali da se plaši da on nije svjestan situacije u gradu.
– Rekao sam mu da je lako biti Bošnjak u Rožajama, Albanac u Ulcinju, Crnogorac na Cetinju, pravoslavac u Beranama i da se ovdje u Pljevljima mjeri i multikonfesionalnost i multinacionalnost Crne Gore – naglašava Pilav.