Piše, Sreten VUJOVIĆ
U toku mog višedecenijskog rada, u sklopu obrade nastavne jedinice funkcije književnog djela nastojao sam, osim njegovih književnoteorijskih osobina, te estetske, saznajne, katarzičke i drugih funkcija, zavisno od uzrasta, staviti poseban akcenat na praktičnu upotrebljivost djela, u smislu razumijevanja društvenih dešavanja i prepoznavanja istih u različitim vremenima i društvenim okolnostima. Što školskoj omladini, koja se nalazi na pragu ozbijnijeg uključivanja u život, vrijedi Domanovićev „Vođa“ ukoliko u njemu nijesu prepoznali novovremenog vođu, čije djelovanje je dovelo do nezapamćenih zločina uključujući i srebrenički genocid? Što nam vrijedi Cankarov „Kralj Betajnove“ ako u njemu nijesmo prepoznali novopečenog bogataša koji je na sumnjiv način došao do kapitala, a kako bi sačuvao svoje bogatstvo problematičnog porijekla želi postati političar, pa mu u tom smislu treba podrška lokalnog župnika, kome obaćava svu pomoć za izgradnju crkvenog objekta, samo da bi svojim vjernicima, prije političkih izbora, govorio o njemu pozitivno? Jedan od mnogih je i crnogorski biznismen koji je bio ministar u vladi osuđenog haškog ratnog zločinca! Što nam vrijedi Lazarevićeva pripovjetka „Sve će to narod pozlatiti“ ukoliko u njoj nijesmo prepoznali dubrovačko i druga bojišta najnovijeg rata?
Naša nevesela crnogorska zbilja poprima i suštinu djela velikana svjetske književnosti! Najnoviji slučaj hapšenja visokih crnogorskih dužnosnika, posebno u slučaju bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i njegovog prvog saradnika, najmarkantnije nas povezuje sa djelima Franca Kafke „Proces“ o čemu sam već dao svoje mišljenje u tekstu „Kafkijanski zaplet kleronacističkog pravosuđa“ ( https://radioskala.me/kafkijanski-zaplet-kleronacistickog-pravosuda/ ) i delom Gabrijela Garsije Markesa, „Hronika najavljene smrti“, kojoj prisustvujemo, a da niko osim rijetkih društvenih aktivista, novinara i intelektualaca ne preduzima ništa kako bi se ova najavljena egzekucija Milivoja Katnića spriječila! Kao i kod Kafke postoje određena nepodudaranja sa crnogorskom „Hronikom“ a ona se sastoji u tome što kod Markesa braća Vikario putem osvete imaju namjeru sprati ukaljanu čast, dok u Katnićevom slučaju „braća“ po kleronaczmu žele sprati sa sebe više nego očigledan pokušaj državnog udara putem terorizma!
U teoriji „montiranih“ procesa, a termin je usvojen još 1930. godine blagodareći „Moskovskim suđenjima“, u lepezi načina realizacije postoji i takav u kome optuženik nema na raspolaganju dovoljno vremena i resursa da organizuje svoju odbranu, a stavlja mu se na raspolaganje, često protiv njegove volje, advokat blizak političkim ili porodičnim krugovima, marionetski odan vlasti i od ranije neprijateljski nastrojeni prema okrivljenom, u toku čega se vrše raznorazni pritisci, lični i porodični što se često završava i smrću optuženika!
Zvuči poznato, zar ne!?
(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije GLAS-a)