Proglašenje ambasadora Srbije, Vladimira Božovića, nepoželjnom osobom u Crnoj Gori od strane MVP-a (ministarstva inostranih poslova), je iznuđeni potez i izraz očuvanja i ono malo preostalog samopoštovanja ove zemlje.
Od svog dolaska u Crnu Goru, Srpski ambasador, crnogorskog “porekla” u više navrata je pokazao nepoštovanje prema zemlji domaćinu i na njegovu nesreću, zemlji u kojoj je i sam rođen. Sada vidimo da su sva upozorenja ovom “janičaru” bila uzaludna i da je ovakav potez trebalo, još odavno napraviti. Propustila je ova zemlja i ovi što su je do sada vodili mnogo toga, tako da je ovo sada samo pokušaj iskupljenja za obilje grjehova iz ranijeg perida.
Srbija je odmah uzvratila mjerom reciprociteta, očekivano se ne baveći suštinom problema.
Klero-nacionalisti koji su pobijedili na ovim izborima, odmah su se oglasili, smatrajući Crnu Goru, već osvojenom gubernijom i uz najprimitivnije neznanje najavili ukidanje ovakve odluke MVP-a. Ne znaju oni, a i odkud bi znali da je jedna ovakva diplomatska odluka konačna i da se ne može mijenjati.
Muk budućeg premijera (Krivokapića), njegovog zamjenika (Abazovića) i predsjednika Skupštine (Bečića) govori više od svake riječi. To je izraz najprimitivnijeg licemjerstva kojim pokušavaju sakriti svoj lični i politički odnos prema jednom ovakvom, za svaku državu, veoma ozbiljnom događaju.
Naučili su oni da je nekada profitabilno ćutati, kako ne bi talasali unutar svog biračkog tijela, ali zaboravljaju da se sada već nalaze na mjestima i funkcijama kada teško mogu više prikrivati svoje podle tragove.
Uglavnom, ispratit ćemo ovog miločanskog Srbina i dopratiti “našeg” Tartzana u pokušaja očuvanja i minimuma dostojanstva ove zemlje. Iako se dobrano kasnilo, bolje ikad, nego nikad.
