13.9 C
Podgorica
Petak, 3 Maja, 2024
spot_img
Naslovna Blog Stranica 1038

Ognjen Maraš uhapšen zbog prebijanja supruge

Kako je POBJEDI nezvanično saopšteno, Maraš je šakama i nogama izudarao bivšu suprugu. On je poznat istražiteljima i evidentiran je kao bezbjednosno interesantna osoba.

Maraš je hapšen u Srbiji zbog droge. On je u noći između 6. i 7. oktobra 2012. godine na beogradskom Kalemegdanu ranjen u obračunu za koji se sumnja da je povezan sa trgovinom narkoticima, čemu u prilog govori i činjenica da je u neposrednoj blizini obračuna pronađeno više pakovanja marihuane.

On je tada teško ranjen u nogu i stomak, a kasnije je odbio saradnju sa srpskim istražiteljima.

Regionalni mediji prenijeli su tada informaciju da je nakon vatrenog obračuna Maraš na putu ka Urgentnom centru odbacio marihuanu za koju se sumnja da je dilovao na ulicama srpske prijestonice.

Maraš je u žižu javnosti došao je 11. februara kada je ispred beogradskog Hrama Svetog Save isrpaćen na hodočasno pješačenje do Hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici.
Njegov put medijski je propraćen, a ovaj potez posebno su pozdravili Marko Milačić, predsjednik Prave Crne Gore, lideri DF-a Andrija Mandić i Milan Knežević kao i nekoliko desetina građana.

Vučić: Nikada nisam bio u poslovnim aranžmanima sa Đukanovićem

Radnici KAP-a traže otpremnine: Tražimo naše pare , koje nam pripadaju po pravdi i zakonu

Predstavnik penzionera KAP-a, Nikola Raković, rekao je da će skup biti organizovan ispred zgrade Vlade od deset do 11 sati, uz poštovanje preporuka u vezi sa virusom Covid-19.

– Ponovo ćemo se okupiti ispred zgrade Vlade radi praćenja realizacije našeg zakona. Nećemo odustati od okupljanja dok ne dobijemo svoje pare, koje nam pripadaju po pravdi i zakonu – kazao je Raković agenciji Mina-business.

On je saopštio da Vlada nije poštovala vladavinu prava niti je realizovala zakone koje je donijela Skupština kao najveći zakonodavni organ.

– Očekujemo da naš zakon realizuje nova vlast koja se bori za vladavinu prava, podjelom na zakonodavnu, sudsku i izvršnu, u okviru njihove nadležnosti i koja neće dozvoliti nikad više nepoštovanje Skupštine i nerealizovanje njihovih zakona, odluka i zaključaka, kao što je do sad bilo – rekao je Raković.

On je podsjetio da je Vrhovni sud 1. jula odbacio njihovu reviziju kao „nedozvoljenu“, na šta će advokat podnijeti žalbu. Odlukom Vrhovnog suda potvrđene su, kako je dodao, odluke Osnovnog i Višeg, kojima su odbijene tužbe penzionera KAP-a kojima je tražena isplata pripadajućih otpremnina.

Raković je ranije rekao da su odluke Osnovnog, Višeg i Vrhovnog suda donijete na osnovu odluke Ustavnog, koji je lex specialis zakon za otpremnine proglasio diskriminatorskim.

On smatra da je Ustavni sud donio takvu odluku uprkos svim dostavljenim dokazima i činjenicama da se radi o zakonu koji eliminiše diskriminaciju.

– Svi radnici KAP-a prije, a i poslije nas, čak i u vrijeme procesa pred Ustavnim sudom dobili su otpremnine i otišli u penziju – dodao je Raković.

Bivši radnici KAP-a, njih 420, koji su u drugoj polovini 2013. godine bili primorani da napuste kompaniju zbog pokretanja stečaja, nekoliko godina čekaju isplatu otpremnina, od kada se redovno okupljaju u znak protesta. Radi se o otpremninama u iznosu od 5,45 miliona eura.

Večernji: Sada je jasno da je crnogorsku vladu skrojio mitropolit Amfilohije

foto: Mitropolija

Mjesec dana od povijesnih parlamentarnih izbora na kojima je stranka Mila Đukanovića nakon puna tri desetljeća izgubila vladajuću većinu u Podgorici je konstituirana nova Skupština, na kojoj su novi zastupnici podržali nositelja prosrpske koalicije “Za budućnost Crne Gore” Zdravka Krivokapića za mandatara nove vlade.

Milan Knežević, jedan od čelnika prosrpskog Demokratskog fronta (DF), najveće stranke koalicije “Za budućnost Crne Gore”, poručio je kako je DF podržao Krivokapića za mandatara, a Aleksu Bečića, čelnika koalicije Mir je naša nacija, jedne od tri pobjedničke koalicije, za predsjednika Skupštine, ne bi li se tako otklonile sve sumnje kako su Srbi izdali dogovor čelnika pobjedničkih koalicija.

Utjecaji iz inozemstva

Naime, konstituirajućoj sjednici Skupštine, na kojoj nije bio predsjednik Đukanović, prethodio je neuobičajen sastanak čelnika triju pobjedničkih koalicija u manastiru Ostrog, jednoj od najvećih pravoslavnih svetinja u toj zemlji, na kojem je DF odbio podržati Krivokapića za mandatara nove vlade. Sastanak u manastiru Ostrog organizirao je mitropolit Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori Amfilohije Radović, koji je i tim činom potvrdio ne samo kako je on zapravo stvarni šef pobjedničke koalicije, iako formalno uopće nije sudjelovao na nedavnim crnogorskim izborima, nego i da se proces prve promjene vlasti nakon tri desetljeća nije odvijao u skladu s očekivanjima.

Na nedavnim izborima u Crnoj Gori tijesnu većinu osvojile su tri opozicijske koalicije: prosrpska koalicija Za budućnost Crne Gore, koja je imala i snažnu potporu SPC-a i mitropolita Amfilohija, ali je kao nositelja liste na izborima istaknula crnogorskoj javnosti nepoznatog sveučilišnog profesora Krivokapića, koji je u politiku ušao prije nekoliko mjeseci, zatim Bečićeva građanska koalicija Mir je naša nacija i također građanska koalicija Crno na bijelo mladog Dritana Abazovića.

Krivokapića je za mandatara predložio upravo Abazović, koji je sa svoja četiri mandata držao ključeve buduće vladajuće većine, no u DF-u su u Abazovićevu prijedlogu prepoznali “očit” dogovor Krivokapića i Abazovića prema kojem ključni resori u budućoj vladi ne smiju pripasti prosrpskom DF-u.

Time su se potvrdila nagađanja prema kojima su takav zahtjev Abazoviću postavili inozemni partneri Crne Gore iz NATO-a, koji su inzistirali da na čelnim mjestima u Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi policije, Agenciji za nacionalnu sigurnost, Ministarstvu obrane i Vojno-obavještajne agencije te ministarstvima vanjskih poslova i pravosuđa ne smiju biti ljudi iz prosrpskog i proruskog DF-a.

Čini se kako je nakon nedavnog potpisivanja koalicijskog sporazuma, koji je u ime koalicije Za budućnost Crne Gore potpisao upravo Krivokapić, u kojem se potvrđuje da nova vlast neće dovoditi u pitanje crnogorsko članstvo u NATO-u, put prema Europskoj uniji i priznanje Kosova niti će dovoditi u pitanje simbole crnogorske državnosti – iako su sve to bila ključna predizborna obećanja DF-a – najnoviji zahtjev po kojem čelnim ljudima DF-a ne mogu pripasti ključni državni resori u vojsci, policiji, tajnim službama i diplomaciji bio kap koja je prelila čašu.

Abazović je navodno predložio Krivokapića za mandatara s porukom DF-u kako čelni ljudi prosrpske koalicije, a riječ je o Andriji Mandiću, inače četničkom vojvodi, zatim Milanu Kneževiću, Nebojši Medojeviću i Marku Milačiću, s obzirom na to da je riječ o, kako je rekao, kompromitiranim ljudima koji dijele građane Crne Gore, ne mogu preuzeti visoke dužnosti u novoj vladi, što je za čelnike DF-a bio hladan tuš, pogotovo zato što je očito riječ o zahtjevu koji dolazi izvana.

Za razliku od ostalih čelnika DF-a, Krivokapić se distancirao od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića poručujući kako nema mentora ni u Beogradu ni u Rusiji, a tvrdi da Vučića i ne poznaje, zbog čega su pojedini procrnogorski mediji zaključili da Vučić nije naklonjen njegovu preuzimanju crnogorske vlade i da je srpski predsjednik preko Kneževića i Mandića pokušao srušiti dogovor Abazovića i Krivokapića.

Cilj je biti kao Luksemburg

Krivokapić je jučer poručio kako je percepcija da su vladika Joanikije i mitropolit Amfilohije na sastanku u Ostrogu krojili vlast u Crnoj Gori pogrešna iako on nije skrivao bliskost s mitropolitom Amfilohijem, a i u izbornoj noći ponudio je slikovito religiozno-mistično objašnjenje Đukanovićeva izbornog poraza: onaj tko udari u Boga i svetog Vasilija Ostroškog, mora tako proći.

– Nijednog trenutka oni nisu spominjali imena, a svi smo pokušavali postići dogovor i pronaći pravu mjeru dogovora – objašnjavao je Krivokapić uvjeravajući da nova vlast neće dijeliti građane i da se neće osvećivati, tvrdeći da u središte valja postaviti interes naroda, a ne interes stranaka ili pojedinaca, čemu svoj doprinos trebaju dati i vlast i opozicija. Njegov je cilj Crna Gora koja će biti “svijetli primjer u okruženju”, dodavši da je jedina prednost male države to što ona može biti najbogatija. – Prvi princip djelovanja bit će: ne kradimo državu. Naša je obveza da Crna Gora sliči Luksemburgu – poručio je pomirljivo budući crnogorski premijer.

Bečić: Neprisustovanje DF-a intoniranju himne pokazuje njihov odnos prema tom simbolu

“Vratimo dignitet i dostojanstvo ovog doma, da damo doprinos prijeko potrebnom pomirenju u Crnoj Gori”, kazao je on.

Naveo je da je jedan od prioriteta borba protiv kriminala i korupcije, kao i reforma izbornog zakondavstva.

“Sporazum je sveto pismo i njemu je decidno navedeno da nema izmjena zastave, grba i himne”, rekao je Bečić.

On je ocijenio da je potez poslanika DF-a da ne uđu u salu zbog himne mjera njihovog odnosa prema tom državnom simbolu.

“Ja sam svoj odnos pokazao ustajući na himnu”, rekao je novi predsjednik parlamenta.

Neću dozvoliti da niko ponižava ovaj parlament, kazao je Bečić.

Govoreći o državljanstvima rekao je da u građanskim državama se daje državljanima, onima koji žive u njoj.

“Mene interesuje da onima koji decenijama i godinama žive u Crnoj Gori njima omogućimo ono što ih sljeduje po zakonu. Niko nema namjeru da se time stvaraju osnove za širenje biračkog spiska i otvaranje nekih glasačkih baza. Kod toga u meni neće imati saveznika”, naveo je on.

Bugajski: Vučić uz podršku Kremlja pokušava da ostvari Miloševićev projekat

Viši saradnik Centra za analizu evropske politike iz Vašingtona objašnjava da Vučić dvoličnom diplomatijom vraća nestabilnost na Balkan i uz podršku Kremlja pokušava da ostvari ono što Milošević nije uspio.

“Velikosrpski projekat oživljen je pod predsjedništvom Aleksandra Vučića. Ali za razliku od ere Slobodana Miloševića, projekat se više ne vrti oko otvorenog rata, etničkih ubistava, masovnih protjerivanja i teritorijalnog otimanja. Kampanja sada funkcioniše kroz tri glavna principa – prikrivanje, fleksibilnost i strpljenje. Za vrijeme Miloševića, proširena Srbija trebalo je da iznikne iz raspadnute Jugoslavije tako što bi se prostirala na teritorije u kojima su bile srpske većine iz susjednih republika uz ubijanja i protjerivanja drugih etničkih grupa da bi bila stvorena srpska većina”, navodi Bugajski.

Projekat je, ističe on, propao uglavnom zbog otpora Hrvata, Bošnjaka, Albanaca i Crnogoraca i međunarodne vojne intervencije koju su predvodile Sjedinjene Države.

“Vučić je služio kao Miloševićev ministar informisanja i zato je dobro upoznat sa dezinformacijama i obmanom radi postizanja grandioznih političkih ciljeva. Sa svojom Naprednom strankom koja monopolizuje srpsku politiku i skrajnutom opozicijom, Vučić ima dovoljno prostora da slijedi srpske mini-imperijalne balkanske ambicije”,  kaže Bugajski.

Objašnjava da se strategija Beograda vrti oko tri glavna elementa – slabljenje susjeda, dvolična diplomatija i ruska pomoć.

“Srbija nije u poziciji da izazove Hrvatsku, koja je članica NATO-a i EU, iako i dalje nabavlja oružje od Rusije i Kine u mini-trci u naoružanju sa svojim bogatijim sjevernim susjedom. Hrvatska ima mnogo manje i manje kompaktno srpsko stanovništvo nego tokom jugoslovenskog doba i ima manje političkih i ekonomskih ranjivosti koje Beograd može iskoristiti. Tri glavna cilja oživljenog velikosrpskog projekta su Kosovo, Crna Gora i Bosna i Hercegovina. Srbija ne može ponovo da apsorbuje Kosovo jer je i dalje izraženo protivljenje bilo kom obliku podjele. Cilj Beograda je da na neodređeno vrijeme odloži konačno rješenje u bilateralnim odnosima i održi Kosovo nesigurnim u pogledu svoje budućnosti. Slabo Kosovo omogućava Beogradu da poveća svoj regionalni uticaj”, kaže Bugajski.

Ističe da je, iako je Crna Gora članica NATO-a, Vučićeva politika zamišljena da pokori suverenitet i podredi spoljnu politiku.

“Srpski zvaničnici i mediji umiješali su se u nedavne parlamentarne izbore u Crnoj Gori da bi promovisali nacionalističku opoziciju. Nova vladajuća koalicija može oslabiti zapadnu orijentaciju zemlje, posebno ako Demokratski front ostvari dominaciju ili jak u novoj vladi. Usko je povezan sa srpskim nacionalističkim grupama i ruskim operativcima i podržava projekat “Velike Srbije“. Nastojaće da ojača srpski identitet u Crnoj Gori i poništi novi zakon o vjerskoj svojini. Bošnjački i albanski lideri biće posebno zabrinuti zbog porasta srpskog šovinizma koji bi mogao biti usmjeren protiv njihovih zajednica”, kaže Bugajski.

Upozorava da je Bosna i Hercegovina treća glavna meta pansrbizma.

“Zemlja ostaje nefunkcionalna prvenstveno zbog politika blokiranja autonomne Republike Srpske. Njen lider Milorad Dodik periodično prijeti otcjepljenjem i stvaranjem nove srpske države. Na teritoriji živi pretežno srpsko stanovništvo nakon ratnog genocida nad bošnjačkim muslimanima. Iako Vučić izbjegava kampanju za bosansku podjelu i ujedinjenje sa RS, računica je da će šira regionalna kriza i sukobi u samoj Bosni pružiti buduće mogućnosti za secesiju kada Zapad bude ometen”, predviđa Bugajski.

Druga ključna komponenta beogradskog pristupa je dvolična diplomatija.

“Iako tvrdi da teži članstvu u EU i bližim odnosima sa NATO-om, Srbija nastoji da uravnoteži četiri glavne sile – Rusiju, Kinu, SAD i EU. Njen cilj je da profitira od svakog, diplomatski, ekonomski i vojno, imitirajući strategiju nesvrstavanja Jugoslavije nakon Titovog prekida sa Staljinom 1948. To takođe može maskirati i pomoći svesrpskom projektu ako Beograd dobije podršku od glavnih međunarodnih aktera”, kaže Bugajski.

Kako dodaje, treći faktor za koji će Vučić računati da će pomoći njegovoj velikosrpskoj agendi je pomoć ruske vlade.

“Moskva vidi Beograd kao korisno sredstvo za podrivanje stabilnosti na Zapadnom Balkanu, ograničavanje zapadnih integracija i širenje ruskog uticaja. U jednom trenutku, međutim, Kremlj može pokušati da gurne Vučića u direktan regionalni sukob koji je nastojao da izbjegne. Putin bi mogao iskoristiti svoj još bliži savez sa Banjalukom da pogura otcjepljenje RS i ubrza lančanu reakciju sukoba koja će zaokupiti i EU i NATO. Umjesto direktne konfrontacije koja bi mogla da izazove zapadne sankcije, Vučić više voli da djeluje potajno i manipuliše ranjivostima susjeda. Umjesto direktnog napada na integritet ili suverenitet obližnjih država, Vučić je fleksibilan u umanjivanju njihove nezavisnosti i podsticanju nacionalističkih sporova. I umjesto brze potrage za regionalnom dominacijom, Vučić više voli da bude strpljiv, računajući da je vrijeme na strani Srbije”, objašnjava američki analitičar.

DPS: Sad je jasno da je borba SPC za svetinje bila borba za upravljanje državom

Direktnim miješanjem Episkopskog savjeta u političke pregovore oko  formiranja nove vlasti, prekršen je Ustav Crne Gore, koji propisuje strogu odvojenost države i crkve. Suvišno je pominjati sve dosadašnje izjave velikodostojnika SPC u Crnoj Gori, u kojima su prvo negirali svoje učešće u političkim procesima, potom ga potvrđivali, da bi na kraju najavljivali “povlačenje SPC iz politike”, a potom sami sebe demantovali političkim pregovorima u Ostrogu i pismom Episkopskog savjeta, crkvenog tijela u kojem sjede i strani državljani.

Upravo to je završna faza izrugivanja vjere i politike. Sklapati političke dilove u manastirima, svađati se pred moštima sveca na kojeg su se toliko pozivali čak i na dan izbora, pa čak ni ne demantovati da je bilo verbalnih sukoba na svetom mjestu, nije ništa drugo nego pokazivanje najdubljeg nepoštovanja prema svetinjama za koje su tvrdili da se bore. Njihova borba je, to je sada sasvim jasno, svedena na borbu za fotelje, funkcije i nadmoć u novoj vlasti. Otvorene i neskrivene političke aspiracije, pokazuju da su svetinje bile samo sredstvo za manipulaciju građanima. 

Izjave političara, poput Abazovićeve  koji uzgred svoju politiku promoviše kao zelenu i liberalnu, da je sa zadovoljstvom otišao na brifing i pregovore o vladi u Ostrog, žalosna je potvrda da je miješanje Crkve u politiku i upravljanje političkim subjektima, očigledno postala nova realnost Crne Gore.

Uzalud pripadnici nove vladajuće  koalicije pokušavaju da relativizuju  mjesto i vrijeme pregovora i pismo Episkopskog savjeta. Svima je jasno da će se odluke o važnim državnim pitanjima u narednom periodu donositi svuda, samo ne u Vladi. A najviše po manastirima i episkopijama. Uostalom, očigledno je da je od početka “borbe za svetinje”, zapravo bila prije svega borba za upravljanje državom.

Demokratska partija socijalista Crne Gore