Da slučajnosti rijetko postoje u politici uvjerili smo se ovih dana četničkim okupljanjem u Gornjem Zaostrogu i obilježavanjem muslimanskih kuća u Beranama portretima Draže Mihailovića i Pavla Đurišića, uz poruku, začinjenu psovkom „majkama Turskim“. Već smo ranije imali priliku da čujemo razne pjesme na litijama u organizaciji SPC i poslije njih iz repertoara slične sadržine i brutalne mržnje prema drugim nacijama i vjerama, pa vrijeđaju intelegenciju pokušaji da nam se sva ta događanja i ono što proizode predstave kao poruke mira, ljubavi i tolerancije, saopštili su iz Crnogorskog pokreta.
Pokretanjem političkih procesija po ulicama crnogorskih gradova SPC je otvorila pandorinu kutiju iz koje su prokuljale sve mračne ideologije i ideje iz prošlosti koje su Crnu Goru viđele isključivo kao plijen. Ili, bolje rečeno, uopšte je nijesu viđele kao državni subjekt. Osim toga, svojim postupcima involvirala je i pozvala sve one koji imaju aspiracije prema Crnoj Gori da se umiješaju i pojačaju svoje djelovanje na rušenju svega onoga što je Crna Gora dobro uradila do sada i same države Crne Gore. Vjerujemo da Crna Gora vodi posljednju bitku krajem avgusta, kojom će te sve ideologije i sve partije koje egzistiraju na njima učiniti benignim i beznačajnim, a i obesmisliti atake na nju sa strane. Crna Gora je napadnuta i spolja i iznutra, možda ozbiljnije nego ikada do sada. Želi joj se promjeniti identitet, vanjskopolitički prioriteti i opšti kurs kojim je krenula. Tom širokom frontu jednako doprinose i one partije koje se skrivaju iza građanskog koncepta, a gotovo po pravilu daju DF-u, kao predvodniku velikosrpske i anticrnogorske ideologije, podršku nakon svih izbora. Jednako su prevarne i infantilne poruke sa bilborda Demokrata po Crnoj Gori, najvjernijih koalicionih partnera u svim anticrnogorskim postizbornim koalicijama, kojima se, tobože, poziva na međunacionalni mir od onih koji nikada u svom postojanju nijesu jedan zarez napisali u korist crnogorskih prava na jezik, kulturnu baštinu, Crkvu, itd. Za razliku od ogromne brige za za SPC, srpske vjernike, srpski jesik i slično. Žalosno je što ima onih koji se pecaju na marifetluke tih logorejičnih demagoga.
U intervjuu beogradskoj Politici, datom ovih dana, patrijarh SPC, Irinej, nam je priprijetio da nam ni Beogradska patrijaršija, a ni on sam neće dozvoliti da „otmemo“ sopstvene manastire i crkve u Crnoj Gori. Ne znamo da li će poslati poruku DF-u da otkopava oružje ili mu je neko obećao vojnu podršku, ali je nevjerovatan bezobrazluk kojim taj čovjek daje sebi pravo da uređuje vlasničke odnose u drugoj državi. Već se proslavio svojim epistolama DF-u, dajući im odriješene ruke da ne biraju sredstva u spriječavanju donošenja Zakona o slobodi vjeroispovjesti i njegovoj primjeni. SPC je veteran u podsticanju prolivanja krvi po drugim državama, pa mu je bolje da se zapita kolika je uloga SPC u egzodusu Srba nakon hrvatske operacije „Oluja“, nego što zaziva i provocira nove sukobe i egzoduse. Ili da svoj ton koji upućuje Crnoj Gori prilagodi tonu kojim se obraća vlastima u Hrvatskoj, moleći ih da rade na pomirenju Srba i Hrvata. Jer i on i Srbija jednako imaju pravo i mogućnosti da uređuju po Crnoj Gori kao što imaju po Hrvatskoj.