Baranka Danijela Đurđević dugi niz godina povezuje Crnu Goru sa Italijom.
Đurđevićeva od 1999. godine živi u Peruđi, đe je formirala prvo crnogorsko udruženje u Italiji, a zatim i vrlo aktivnu asocijaciju “Italija-Montenegro Ređina Elena”. Upravo je ta organizacija uvijek bila na raspolaganju svim našim iseljenicima na Apeninskom poluostrvu, a i šire.
Treba istaći i da je 2019. godine bila potpredśednica Savjeta za saradnju sa dijasporom.
GLAS: Koliko je vaša organizacija, na čijem ste čelu, uradila na polju kulturnog “povezivanja” Crne Gore i Italije?
DANIJELA ĐURĐEVIĆ: Hvala Vam na ovom pitanju, na koje možemo da Vam odgovorimo glasno i s ponosom. Udruženje Italia-Montenegro “Regina Elena” konstantno, godinama, radi na promociji kulture i nacionalnog identiteta, kroz mnoge projekte. Realizacija dokumentarne emisije “zaboravljeni genije Pero Poček” i dokumentarnog filma “Od Gaete do slobode” koji je nacionalni servis najavio za 21.maj, pa do niza drugih projekata, prezentacije knjiga ( “kraljica Jelena od Crne Gore” ; “Pričaj mi o njemu ” – istinita i emotivna zivotna priča cerke jednog crnogorskog partizana u Italiji ) do organizacije okruglih stolova za italijanske investitore i privrednike, organizacije kulturnih večeri ,poslednje je bilo upravo prije nekoliko dana u Kotoru posvećeno humanim Crnogorkama u Italiji. Zatim i drugi projekti kao što su: postavljanje spomen ploče u Madjoneu kod Perudje posvećeno crnogorskoj princezi Jeleni, postavljanje spomenika crnogorskim zarobljenicima za vrijeme II Svjetskog rata u Pisinjanu kod Perudje ili kulturno veče na Cetinju đe nam je počasni gost bila unuka kraljice Jelene Maria Gabriella di Savoia, česti skupovi u Italiji sa italijanskom institucijama i organizacijama kao što je to malteški red, kraljevski senat i mnoge druge privatne i drzavne organizacije , uvijek i isključivo u ime Crne Gore…
GLAS: Da li vaša organizacija stoji na raspolaganju svim Crnogorcima u Italiji? Ko su sve vaši članovi?
DANIJELA ĐURĐEVIĆ: Konstantan je i doprinos Udruzenja u pomoći u realizaciji mnogih drugih projekata, bratimljenja gradova i svih drugih odnosa Crne Gore i Italije. Često smo na raspolaganju da pomognemo i pojedincima, najčešće studentima ili Italijanima koji žele da pośete Crnu Goru. Naravno ovo nije sve, ali je sasvim dovoljno kako bi vaši čitaoci razumjeli našu ozbiljnost i imali pravu sliku o nama. Članovi našeg udruženja su veoma složan i veliki tim Crnogoraca i Italijana. Ima nas u mnogim gradovima Italije. Imamo takođe i članove koji žive u drugim evropskim zemljama. Globalizovan rad dijaspore bi bio vladajuća “politička stranka” Crne Gore, ali to nije lako jer su neki shvatili rad Udruženja kao ličnu promociju. U takvim slučajevima funkcionalnost i “Gloria” su kratkog vijeka.
GLAS: U kakvim je odnosima vaše udruženje sa počasnim konzulima Crne Gore u Italiji?
DANIJELA ĐURĐEVIĆ: Počasni konzuli su titule, ljudi koji najčešće rade u interesu – ličnom ili isključivo onog ko im je omogućio tu titulu. Pravi konzuli ili ambasadori su naši ljudi koji ovdje žive i rade. Oni su jedini koji stvarno doprinose izgradnji mostova izmedju Italije i Crne Gore u svim sferama, kulture i ekonomije. Ne govorim o trenutnoj situaciji već i o Crnogorcima koji su ovdje živjeli i u prošlosti, najčešće zaboravljeni od svih. Još ne mogu da potvrdim ni jedan toliko vazan realizovani projekat u kojem je učestvovao neki od naših konzula. Prepoznajem i zaista cijenim trud pojedinih počasnih konzula ali ne vidim još uvijek konkretne rezultate na nacionalnom nivou. Često puta, u privatnim razgovorima, riječi govora pojedinih konzula su posprdne ili omalovažavajuće u smjeru našeg mentaliteta, doživljavam to kao uvredu, ali moguće je da imaju i osnove za takvo mišljenje. Ne krijem da sam i ja ponekad u prošlosti ostala šokirana ponašanjem pojedinih predstavnika iz Crne Gore. Npr. jedan je prije pośete našem Udruženju pitao:”a ko je bila ta kraljica Jelena?”
GLAS: Kako se sadašnja Vlada Crne Gore odnosi prema vama, tj. našoj dijaspori u Italiji?
DANIJELA ĐURĐEVIĆ: Predśednik Crne Gore, Jakov Milatović je pośetio skoro sva crnogorska udruženja po svijetu, osim naše u Italiji. Zahvalni smo mu na tome. Svakim danom sve više. Izdvojila bih, u pozitivnom smislu, saradnju sa ambasadorkom Crne Gore u Italiji, Milenom Sofranac Ljubojevic, koja s poštovanjem, pažnjom ali i oprezom, tretira naše Udruženje. Ponavljam, mi smo pro crnogorsko udruženje u jednom jedinom smislu tog pojma. Radi se o jednoj veoma inteligentnoj mladoj ženi koja ozbiljno obavlja ulogu ambasadora, iako to, posebno u pojedinim slučajevima, nije lako. Kada govorim o Mileni, uključujem i sve njene, veoma vrijedne, saradnike u crnogorskoj ambasadi u Rimu. Takodje, veoma prijatno smo iznenađeni ozbiljnošću i bliskim odnosom sadašnje postave personala Uprave za saradnju sa Dijasporom USDI sa našim udruženjem, nadam se da su napokon i oni shvatili potencijal Udruženja Italia -Montenegro Regina Elena i volju za lijepom saradnjom. USDI je tim mladih ljudi, koji polako shvata da dijaspora nije njihova besplatna radna snaga i motor njihove institucije kojeg su oni vlasnici, i to me veoma raduje i daje nadu da će mnoge stvari biti promijenjene i krenuti na bolje i to baš iz dijaspore iz cijelog svijeta, uz pravu i apsolutnu podršku te Uprave. Naše udruženje ne podržava javno i, dakle ne promoviše ni jednu političku partiju, niti prihvata kompromise koji su suprotni našim idejama. Naša jedina partija je Crna Gora koju nosimo u srcu. Crna Gora nije ničija pokrajina, mi imamo jaku identitetsku podlogu od koje se mnogi plaše. Ako udružimo prave ljude, imamo mogućnost da budemo veoma jaka razvijena evropska zemlja, poput Lihtenštajna. To zavisi od nas samih i naše sloge, kako u dijaspori tako i u matičnoj Crnoj Gori – zaključila je Danijela Đurđević.
