Upoređivanjem elaborata i fotografija iz 2004. i 2014. sa stanjem na terenu kakvo je ekipa Pobjede juče zatekla na zimovniku, bez neke prevelike mudrosti i pronicljivosti može se zaključiti da se Vladičina kula sve više urušava.
Zimovnik Svetog Petra Cetinjskog odavno je jedan od simbola nebrige o crnogorskoj nepokretnoj baštini, ali pored neodržavanja vlasnika i blokiranja bilo kakvih ideja ili vizije obnove ovog zaštićenog kulturnog dobra, sada ga ugrožava i stablo jasena. I nije to stablo od juče, raste već najmanje dvije decenije i sve upornije i jače razara zidove nekadašnjeg zdanja koje je Petar Prvi Petrović Njegoš oko 1810. godine sagradio na Karuču zbog „izuzetno blage klime i zaklonjenosti od vjetrova“.
Loše stanje i bujnu vegetaciju na zimovniku, koji je kao kulturno dobro zaštićen od 1957. godine i registrovan pod imenom Vladičina kula, utvrdile su bar dvije komisije koje su se bavile nepokretnom i pokretnom kulturnom baštinom Crne Gore. Zapuštenost zimovnika konstatovala je komisija Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, 2004. godine, potom sačinila elaborat i predložila određene mjere zaštite koje, naravno, nikad nijesu realizovane. Iako su foto-aparatom zabilježili i krošnju jasena koja je izbijala iz zidova zimovnika, nigdje nijesu notirali da stablo i korijenje ugrožavaju ovo kulturno dobro.
Raspuknuti zid i korijenje jasena u unutrašnjosti zimovnika (Stevo Vasiljević/Pobjeda)
PREPUŠTENO VREMENU
Deset godina kasnije, komisija koja je učestvovala u projektu revalorizacije kulturnih dobara, 2014. godine takođe je potvrdila loše stanje zimovnika, fotografisala i bujnu krošnju jasena, ali bez pomena o ugroženosti ovog kulturnog dobra upravo bujanjem stabla i ostale vegetacije.
– Predložena zaštićena okolina je relativno dobro očuvana. Prilaz Kuli je otežan, originalni kameni stepenici utonuli su u teren i obrasli rastinjem. Kulturno dobro je već duže vrijeme izloženo atmosferskim uticajima i prepušteno vremenu. Objekat je konstruktivno stabilan, iako je već decenijama zapušten, bez krova, ogoljelih zidova od kamenih tesanika. Unutrašnjost je zapuštena, ognjište, stepenište i kamene ploče poda urasli su u vegetaciju – navodi se u elaboratu iz 2014. godine.
Upoređivanjem elaborata i fotografija iz 2004. i 2014. sa stanjem na terenu kakvo je ekipa Pobjede juče zatekla na zimovniku, bez neke prevelike mudrosti i pronicljivosti može se zaključiti da se Vladičina kula sve više urušava. Pored toga što prvi znaci proljeća nagovještavaju novo obrastanje vegetacijom, u unutrašnjosti smo zatekli i nekoliko obrušenih kamenih blokova, koji ispadaju zbog sve većeg savijanja zida usljed bujanja korijenja i stabla jasena.
Mještani pokušavali da rezidbom korijenja obuzdaju stablo (Stevo Vasiljević/Pobjeda)
Mještani Karuča potvrdili su nam da su pokušavali da obuzdaju rast stabla, čak sasijecali korijenje u unutrašnjosti zida do kojeg su mogli doprijeti makazama, ali bi se jasen iznova izborio i nastavio da raste i ugrožava kulu. Draško Popović, vlasnik obližnjeg ugostiteljskog objekta na Karuču, kazao je ekipi Pobjede da se jedino mještani brinu o ovom kulturnom dobru.
– Čistili smo ga, ali uzalud. Dragan Bokan je htio da renovira kulu, ali Amfilohije nije dao. Rusi su takođe bili napravili jedan dobar projekat, ali ponovo je to stopirano – veli Popović.
Kulturno dobro Vladičina kula na Karuču pripada katastarskoj opštini Rvaši. Na osnovu lista nepokretnosti broj 99, nosilac prava svojine je pravoslavna Crkva Sv. Nikole. Površina koju zahvata zona nepokretnog kulturnog dobra iznosi 1086,61 m2, i obuhvata u potpunosti parcelu Kule sa obroncima ka sjeveru do puta, oko 15 metara, južno, istočno i zapadno oko pet metara.
U elaboratu o revalorizaciji Vladičine kule, iz 2014. godine, navodi se da je vladika Petar Prvi Petrović Njegoš zbog izuzetno blage klime i zaklonjenosti od vjetrova, svoj zimovnik sagradio na Karuču, po nekim podacima 1808. godine.
Ugrožena stabilnost cijelog zida (Stevo Vasiljević/Pobjeda)
– S obzirom na to da je Sveti Petar umro 1830. godine, zimovnik se svakako datuje u prve dvije decenije XIX vijeka. Svetom Petru objekat je služio i za plemenska okupljanja i dogovore. Poslije 1830. godine, bio je u funkciji škole, koju su pohađala djeca iz prijezerskih sela, a njen rad se pominje do 1871. godine. U vrijeme pohoda Omer‐paše Latasa na Crnu Goru, 1862. godine, Kula je služila kao odbrambeni objekat iz kojeg su Ceklinjani pružali otpor – navodi se u elaboratu.
Draško Popović ispričao nam je i predanje po kojem je Sveti Petar prokleo Riječku nahiju, jer su mu mještani branili da lovi.
– Da bi ga odobrovoljili, da bi skinuo sa njih anatemu, oni su mu napravili ovaj prvi dio Kule, a on je potom dogradio još jedan dio – kazao je Popović i dodao da je Kula pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka takođe služila kao škola.
Debele grane stabla sve više potiskuju kamene blokove (Stevo Vasiljević/Pobjeda)
OBNOVA I UNIŠTENJE
Na sajtu Fondacije Sveti Petar Cetinjski, navodi se da je Republički zavod za zaštitu spomenika kulture 1959. godine obavio velike konzervatorsko-restauratorske radove na Kuli.
– Tom prilikom je izvršeno preziđivanje labilnih partija kalkana. Postavljena je kompletno nova krovna konstrukcija i pokrivena kanalicom. Izmijenjena je dotrajala i stara drvenarija, popravljen ogradni zid i pižuni, presložene kamene ploče na terasi, a posebno na mjestima đe je bilo ulegnuće podloge. S obzirom na to da se Kula nakon restauracije nije koristila, došlo je do propadanja čitavog objekta. Poslije jednog nevremena krov se srušio u unutrašnjost objekta. Kula Svetog Petra Cetinjskog je dočekala današnje dane u veoma lošem stanju – navodi se u tekstu na sajtu Fondacije, koji je posvećen zimovniku Svetog Petra.
Fondacija je tokom 2018. zatražila konzervatorske uslove od Uprave za zaštitu kulturnih dobara, sa ciljem da se uradi projekat rekonstrukcije i adaptacije Vladičine kule. Uslove su dobili u oktobru iste godine, ali je Mitropolija crnogorsko-primorska izjavila žalbu, te je Ministarstvo kulture ukinulo konzervatorske uslove koje je izdala Uprava.
Unutrašnjost Vladičine kule (Stevo Vasiljević/Pobjeda)
Strugar: Ovo je zastiđe Crne Gore
Mještanin Vesko Strugar, koga smo zatekli na obližnjem imanju ispod zimovnika, takođe je potvrdio za Pobjedu da se stanovnici Karuča s vremena na vrijeme brinu o zimovniku, kidaju i kose rastinje.
– Ovo je zastiđe Crne Gore. Sveti Petar Cetinjski, po mom mišljenju, značajniji je nego Petar Drugi Petrović Njegoš. On je ovdje boravio svake godine, od oktobra do aprila. Karuč je bio zimska prijestonica u njegovo vrijeme. Svetom Petru u čast napravili smo veliki spomenik u Podgorici, a ovaj zimovnik zvrji ovako prazan i čeka se da se sruši. Katastrofa. Ovo je bila, poslije rata, prva škola za ovaj kraj. Imam fotografiju iz Ilustrovane politike, iz 1969. godine, na kojoj se vidi još očuvani krov Kule. Drugo zastiđe je da su postavili putokaz za pješačku stazu, a niđe nemamo tablu da se na dvadeset metara od putokaza nalazi zimovnik Petra Prvog – kazao je Strugar.
Stablo jasena u zidovima zimovnika bilo vidljivo i 2004. godine (FOTO: UZKD)
Divlja vegetacija i nebriga ključni uzroci propadanja
Nekoliko stručnjaka iz oblasti konzervacije i restauracije potvrdilo je Pobjedi da su nebriga, divlja vegetacija i investiciono neodržavanje ključni faktori razaranja crnogorskih nepokretnih kulturnih dobara. Često nailaze na takve probleme, tačnije na korijenje i stabla koja razaraju kulturna dobra. Problem razorenog, nakrivljenog zida, u sređenim zemljama se rješava hidraulikom, ali u Crnoj Gori ta metoda nije korištena, niti imamo specijalizovane mašine kojima bi se „ispravili“ zidovi. Što se tiče drveta u Vladičinoj kuli, Pobjedini sagovornici ističu da se ono mora ukloniti, potom se taj prostor između zidova može popuniti, ili se razgrađuje jedna strana i ponovo se zida.
– Vlasnici i držaoci kulturnih dobara morali bi dva puta godišnje da pokose lokalitet i poprskaju specijalnim hemijskim sredstvom, kako bi uništili divlju vegetaciju. Da to rade, ne bismo bili u ovoj situaciji – kazao je jedan od Pobjedinih sagovornika.
