OTVORENO PISMO MOJIM KOMŠIJAMA, SUGRAĐANIMA, PRIJATELJIMA I POZNANICIMA, CRNOGORCIMA I SRBIMA ULCINJA PRAVOSLAVNE VJEROISPOVIJESTI.
Poštovani,
Nadam se da će Vas ovaj moj tekst, moj osvrt, moje reagovanje, naći u najboljem zdravlju. Vas i Vaših najmilijih.
Odlučio sam se pisati ovaj tekst (reagovanje) najblaže rečeno isprovociran nekim informacijama i tekstovima o navodnom “pronalasku ostataka pravoslavnog hrama na Valdanosu”. Naime ti su tekstovi i te vijesti prvo nekako stidno i bez velike medijske buke i pompe osvanuli u nekim perifernim medijima i portalima (osim sajta Mitropolije). Valjda dobro znaju spin majstori da bi prvo trebali “opipati puls” pa eventualno vidjeti šta i kako dalje. Lično bih najviše volio da je pitanju neki fake news, niska provokacija ili nešto slično. Ali očigledno nije nego je neki sumanuti naum užarenih glava u ovo (ne)vrijeme prilika i dešavanja.
Kao što primjećujete, pišem ne na mojem maternjem albanskom jeziku. Brzim pregledom mog facebook profila uvidjet ćete da uobičajeno pišem na albanskom jeziku. Ovom prilikom sam se odlučio da pišem (reagujem) na vašem jeziku, jeziku Crnogoraca i Srba, i to iz jednog jedinog i prostog razloga: da bi me bolje i jasnije razumjeli. I to bez potrebe korišćenja raznih pomagala za prevod. Vi, moje komšije, sugrađani, prijatelji i poznanici.
Na samom početku da kažem da se nadam da ćete ovaj moj tekst (reagovanje) shvatiti ispravno i baš kao što je napisan. Pišem ono što absolutna većina nas Albanaca i muslimana, a vaših komšija, sugrađana, prijatelja i poznanika misli i osjeća, makar vam to i ne saopštavali. Pišem sa najiskrenijim namjerama i da bismo zajedno predupredili nemile događaje, do kojih bi moglo doći i kojih se nadam da ni vi niste voljni, a koji bi mogli da poremete naše međusobne odnose. Prisjetite se na brzinu Šasa i situacije sa protestima tamo. A da bih Vas uvjerio i ubjedio u moje namjere potpomoći ću se Vašom izrekom: tako mi Bog pomogao.
Pa da krenem iz početka:
1.
Ruševine i zidine koje ste navodno pronašli u uvali Valdanos možda i jesu ostaci neke bogomolje (predhrišćanskog hrama, hrišćanske crkve, itd), a možda (ili najvjerovatnije) su samo neke suve međe lozovih terasa kojih ima svugdje u okolini grada. Naime, kao što i sami znate i svjedočite, ljudi kod nas su desetinama vijekova u ovim priobalnim djelovima mediteranskog podneblja gajili maslinu i lozu. I u te namjene preuređivali i sama brda i padine. U tu svrhu su gradili suve međe. A tih međa ima podosta po čitavom gradu. Ima ih i u uvali Valdanos.
2.
Ako kojim slučajem navodni ostaci pronađenih zidina (ili najvjerovatnije suvih međa) i jesu ostaci hrišćanskog hrama ili crkve trebalo bi podrobno ispitati koje crkve. Naime, ne želeći da ulazim u teološka razmatranja (a ponajmanje ne hrišćanstva) poznato je da je u vrijeme Velikog Raskola (Velike Šizme) godine 1054 sama Crkva podijeljena na istočnu (pravoslavnu) i zapadnu (katoličku). Ako to, što ste vi navodno pronašli u uvali Valdanos, i jesu ostaci neke hrišćanske bogomolje (hrama, crkve) valjda bi bilo umjesno da se prvo ispita iz kojeg perioda (prije ili poslije Šizme-Raskola) naše istorije datiraju ti ostaci.
3.
Ako kojim slučajem navodni ostaci pronađenih zidina (ili najvjerovatnije suvih međa) datiraju iz perioda poslije Šizme-Raskola, i ustanovi se da je to i bila hrišćanska bogomolja (hram, crkva), valjda bi više vjerovatno bilo da je bogomolja (hram, crkva) katolička prije nego li pravoslavna. Ne zaboravite da smo mi albanci (kao dominantan narod koji je istorijski naseljavao područje ovog grada, a kao Iliri i šire po čitavom Balkanu) prije prihvatanja islama kao dominantne vjeroispovijesti (a djelimično i vi crnogorci u ranom period) bili prevashodno katolici.
4.
Ako kojim slučajem navodni ostaci pronađenih zidina (ili najvjerovatnije suvih međa) i jesu ostaci i zidine hrišćanske bogomolje (hrama, crkve) ne mora da znači da pripada baš Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi (SPC). Masline i maslinjaci oko našeg grada i u našem podneblju su mnogo stariji i od same SPC, a naročito su stariji od prisustva SPC na ovim prostorima.
5.
Ako se kojim slučajem ispostavi da navodni ostaci pronađenih zidina (ili najvjerovatnije suvih međa) i jesu to što vi tvrdite, a u šta malo ko vjeruje, valjda bi red bio da se taj lokalitet ispita od strane neke nadležne institucije ili nekog nepristrasnog i objektivnog stručnjaka sa strane (u koga bismo svi imali povjerenje) i koji bio dao sud baziran na činjenicama i dokazima. U Srpsku Pravoslavnu Crkvu kao takvu, u njene rezone i djelovanje, naročito nakon svega u šta je ta organizacija bila upletena i radila i u šta je sve uplitala prste na ovim prostorima protekli vijek i pol (naročito tokom devedesetih godina kojima smo i svjedočili) mi Albanci i mi muslimani (bez uvrede) NE VJERUJEMO NIŠTA.
Sve gore navedeno Vama NIKAKO ne daje za pravo da postupate na način što ćete ozidati i osveštati objekat (suvu među) i to iskoristiti za tzv. zaposijedanje teritorije. U ime srpstva ste u ne tako dalekoj istoriji devedesetih godina, sa manje ili više uspijeha, po čitavom Balkanu i činili to što ste činili. Zločine, etnička čišćenja, presuđene genocide. A sve po krilatici “gdje su srpski grobovi (i srpske crkve) tu je srpska zemlja”. Zato nemojte dozvoliti da neki ljudi sa strane, sa jasnim nacionalističkim i četničko-fašističkim projektima, agendama i ideologijama, ogrnuti u vjerske odježde i obilježja, naruše kakav takav medunacionalni i međuvjerski sklad koji je u Ulcinju već tradicionalan. Ne zaboravite da “velike ideje” uistinu gutaju male ljude i da će i poslije nas ovdje neko morati da živi. Sjetite se Marka Miljanova, na kojega se često pozivate, i koji kaže da je “čojstvo čuvati drugog od zla u sebi”.
I znajte da ako se oglušite na sve gore navedeno i da po maniru objašnjenom od “oca nacije” Dobrice Ćosića (“Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno”) nastavite sa tim naopakim naumom, minirajući sva dostignuća suživota u našem gradu, gradeći “crkve” na silu MI NEĆEMO SJEDITI SKRŠENIH RUKU I GLEDATI SA STRANE. Nećemo se libiti da i fizički spriječimo jedan takav suludi poduhvat neodgovorne grupe usijanih glava koji podriva temelje na kojima počivaju civilizovana društva. Pa ko voli nek izvoli.
P.S. Za kraj naravno, ako se jedan puta “duh oslobodi iz boce” i krenemo sa preispitivanjem “šta je gdje i kada bilo” pokrenut ćemo sva pitanja o kojima se nečujno šuška, a naročito o istoriji gradnje Crkve Sv Nikole ispod Meteriza, koja je davne 1880 godine podignuta na temeljima porušene Džamije Podgrad iz 1670 godine. Svjedoci ste mnogih muslimanskih mezarja (grobovlja) po dvoristima kuca oko same Crkve koje svremena na vrijeme, tokom zemljanih radova prije izgradnje samih kuca, izlaze na svjetlo dana.
U Ulcinju, 03.02.2022.
Fatmir S Dervishi
