Gostujući na TVE Ivica Madžarović zaposleni na odjeljenju radioterapije KCCG i inicijator projekta i prikupljanja sredstava za izradu biblioteke na tom odjeljenju, kazao je da su sve knjige dobili dobili od Matice crnogorske i biblioteka “Radosav Ljumović” i “Ðurđe Crnojević” koje su već sjutra nakon upita poslale knjige. Međutim, kako kaže, za izradu same biblioteke nisu naišli na razumijevanje privatnih firmi i institucija pa su sredstva sakupile kolege.
“Odlučili smo da je ipak vrijeme da to uradimo jer naši pacijenti ne mogu da čekaju birokratiju i administraciju. Kako nismo mogli da obezbijedimo police, ormare za knjige, mi smo odlučili da zaposleni, medicinske sestre koje tu rade, moje kolege i koleginice da mi prekupimo novac za to. U petak prošle nedjelje sam to pripremio, namjestio, postavio i zvanično i obavjestio kolege i pacijente koji su trenutno kod nas da mogu da koriste usluge biblioteke.”
Na pitanje kako reaguju pacijenti, kazao je da je najbolji odgovor za to što je već sjutradan vidio da nedostaju neke knjige, koje su pacijenti čitali kad je došao kod njih.
“Bili su svi oduševljeni i rekli da im je baš to što im je trebalo. Stvar koja je karakteristična za odiljenje na kojem radim je da pacijenti koje hospitalizujemo dugo borave kod nas. Oni borave od 4 do 6 nedelja i oni su svakodnevno 24 sata bukvalno zatvoreni u svojoj sobi radi 5 minuta terapije, jer zračana terapija traje vrlo kratko.”
Madžarović kaže da nakon terapije pacijenti nemaju nikakvu aktivnost, te da im ovo puno znači.
“Možete da zamislite kako utiče na psihu pacijenta koji samom patologijom, odnosno samom bolešću koju ima, koja je teška mora dodatno da se nosi sa time da je 24 sata među četiri zida, a nema priliku za nikakvu aktivnost koja bi mu skrenula misli sa bolesti, sa tretmana i sa terapije. Tako da jako bitno za njih da imaju neku aktivnost koja će da im skrene pažnju sa njihove svakodnevnice koja je izuzetno komplikovana.”
Madžarović smatra da je empatija dobra za posao medicinskih radnika. Međutim da treba razdvojiti simpatiju od empatije.
“Empatija je najbolja stvar za posao medicinskih radnika ali što bi rekli, ono što što je umjetnost našeg posla je da razdvojimo empatiju od simpatije, jer kod nas dolaze posebno osjetljivi pacijenti. Pacijenti koji se od momenta kad saznaju koju bolest imaju slučavaju se izuzetno teškim psihološkim momentima i ukoliko ne napravimo jasnu granicu onda ćemo da napravimo problem i sebi i pacijentima. Za ono što svakodnevno mi gledamo i živimo na onkologiji ne može da vas pripremi nijedan fakultet”.
Bez obzira što je studirao u Norveškoj u zdravstvenom sistemu koji je, prema njegovim riječima, jedan od najboljih na svijetu, nije se pokajao što se vratio u Crnu Goru.
“Uvijek prevagne ljubav prema ovom poslu i motiv da unaprijedimo nešto. Sa ovim što imamo, što je nekad i malo, mi uspijevamo da napravimo mnogo i iz toga razloga se ne kajem”, zaključio je Madžarović.
