Pažljivo osluškujući i analizirajući stanje u javnom diskursu i medijskom prostoru crnogorskoga društva cijele godine a osobito u potonjih dvadesetak dana profesionalno-stručna obaveza i savjest naučnih radnika naložili su nam da tim povodom inostranim ustanovama saopštimo nekoliko činjenica važnih za razumijevanje trenutnoga stanja u nas, saopštili su sa Fakulteta za crnogorski jezik i književnost – Cetinje.
“Naš je stav da o interesima crnogorske države, njezine kulture i jezika, materijalnog i duhovnoga nasljeđa ne može po principu agresije i asimilacije odlučivati niko izvan Crne Gore. Na tome nam putu kao saveznici stoje tekovine savremene Evrope i modernih svjetskih država, na njih se pozivamo i samo u duhu pravde, ljudskih prava i apsolutne tolerancije želimo da inostrane institucije imaju kompletnu istinu o raspirivanju međukulturne netolerancije, jezika mržnje i agresije kojima se 2020. u srcu Evrope u jednoj maloj ali staroj mediteranskoj zemlji pokušavaju urušiti njezini temelji”, naveli su u saopštenju.
U iscrpnijem, kako navode dopisu Ambasadi Sjedinjenih Američkih Država, Reporters Without Borders, OSCE, Association of European Journalists, European Federation of Journalists i drugima, pored ostaloga, naveli su sljedeće:
“Poznato je da je Crna Gora od okončanja Drugoga svjetskog rata kao ponosni dio zemalja pobjednica protiv fašističkih osvajača za sve vrijeme do danas baštinila i svečarski i suštinski temeljne vrijednosti antifašizma. Osobito je tim vrijednostima posvećena u godinama nakon osamostaljenja 2006. učvršćujući se kao liberalno društvo kulturnih različitosti. Multikulturalnost i suživot Crnogoraca, Srba, Albanaca, Muslimana odnosno Bošnjaka, Hrvata i svih drugih bila je platforma razvoja crnogorskoga društva. Međutim, događaji od janura 2020. koje je pokrenula Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve s prosrpskim strankama u Crnoj Gori u vidi masovnih protesta (litija) u skoro svim crnogorskim gradovima temeljno su poljuljali dotadašnje stanje u multikulturnom i multietničkom biću našega društva.
Dobro osmišljena medijska i propagandna strategija u informaciono jezgro raznim tehnikama lažnih vijesti i omalovažavanja istaknutih pojedinaca i procesa u savremenoj Crnoj Gori uključila je istorijske teme, kvazinaučne podatke, teorije zavjere i oštru retoriku satanizovanja i prepoznavanja otpadnika od „prave vjere“ a po njihovu rezonu to jedino može biti – srpska vjera! Netačnim i ničim argumentovanim porukama da su Srbi ugrožen narod u Crnoj Gori dali su sebi za pravo da istaknu parolu: Ne damo svetinje! te oko nje okupili najmilitantnije organizacije i pojedince poznate po identičnim izjavama još početkom ratnohuškačkih događanja u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu i Hrvatskoj. Za svrhu širenja srpstva u Crnoj Gori početkom maja prošle godine u Srpskoj kući u Podgorici priređeno je predavanje i razgovor s prvim predśednikom Narodne skupštine Republike Srpske Momčilom Krajišnikom.
Govorio je taj haški osuđenik o stvaranju Republike Srpske i o krizi identiteta Crnogoraca. Da bi program bio potpun, uživo iz Haga, iz ćelije Haškoga suda koji ga je osudio za genocid, uključio se u raspravu lično Radovan Karadžić. Karadžić je, pored ostaloga u diskusiji o statusu Srba u Crnoj Gori rekao: „Ako želiš da imaš nešto svoje i da bude tvoje, a to je država i dijete, da ne bude tuđe, ono se rađa u krvi“. Duh te poruke od januara do kraja avgusta 2020. pronosilo je Crnom Gorom sveštenstvo SPC okupljeno iz cijeloga regiona i prosrpske stranke.
Brojne su ispovijesti o strepnjama, strahu i nesigurnosti muslimanskoga stanovništva pored čijih kuća su se kretale kolone protestanata sa srednjovjekovnim zastavama, slikama junaka iz srednjovjekovne mitologije i osvajačke istorije i ratnohuškačkim pjesmama i porukama. Nakon izbornoga rezultata najveći dio predvodnika protesta (litija) dobio je priliku da formira novu vladu. Prvih je dana slavlja posvjedočilo lice i naličje novih predvodnika crnogorske države ogrnuto slikama fašističkih kvislinga iz Drugoga svjetskog rata i velikosrpskim pjesmama.
Tih su večeri kamenovane prostorije Islamske zajednice u Pljevljima, kamenovane su i neke muslimanske kuće, napisani su uvredljivi i prijeteći grafiti da se MORAJU ISELITI IZ CRNE GORE.
Na takve je besprizorne scene po crnogorskim ulicama odgovorila grupa domaćih intelektualaca, novinara i umjetnika saopštenjima i izjavama s apelom na mir i apelom da se zaustavi nacionalističko divljanje slično s početka 1990-ih. Svima koji su razumno reagovali i pozvali da se okupimo oko istinskih vrijednosti, pravde i čovjekoljublja automatski su stigli odgovori puni lažnih vijesti i govora mržnje na portalu in4s (koji suprotno Zakonu o medijima djeluje nelegalno i bez transparentnih podataka o vlasničkoj i uredničkoj strukturi, što je takođe i primjer u radu portala Borba), jednom broju medija u Srbiji, društvenim mrežama, te u komentarima na brojnim e-novinama đe im je prijećeno batinama, njima i članovima njihovih porodica, vrijeđani su po nacionalnoj osnovi ili kao navodni plaćenici staroga režima, izdajnici, javno su isticana njihova imena s pozivom da ih treba prepoznati i kazniti.
Glavni savjetnik gdina Zdravka Krivokapića 17. septembra 2020. zaprepastio je crnogorsku javnost izjavom da zahtijeva zabranu rada Dnevnih novina, što se ističe kao neprimjeren udar na slobodu izražavanja i slobodu medija.
Neophodno je upoznati sve s neviđenom kampanjom, prekrajanjem i uništavanjem crnogorskih spomenika materijalne i duhovne kulture. Medijski i neki kulturni i intelektualni krugovi u sprezi s političkim i religijskim predstavnicima negiraju Crnogorcima pravo na jezik, na ćirilicu i latinicu, dva pisma koja su ravnopravna u standardnome crnogorskom jeziku. Vrijedno je spomenuti da su rezultate savremene montenegristike (nauka o crnogorskome jeziku, književnosti i kulturi što je uz njih vezana) prihvatile brojne katedre i univerziteti iz slavističkoga svijeta, no i mnogo šire od toga. Međunarodni kod dodijeljen je crnogorskome jeziku (CNR) od strane Kongresne biblioteke u Vašingtonu u decembru 2017. U vezi s tim, prva reakcija nakon nedavnih izbora u Crnoj Gori stigla je od predśednika Odbora za standardizaciju srpskoga jezika SANU da treba ukinuti crnogorski jezik i vratiti samo srpski i ćirilično pismo.
O svim ovim segmentima neprimjerene histerije, fašizacije javnoga diskursa, netolerancije prema drukčijim stavovima i shvatanjima stvari i procesa u Crnoj Gori, osobito nasrtaja na antifašističke tekovine crnogorskoga naroda postoji detaljna i bogata arhiva dokumenata i video zapisa”.
