Uz blagoslov božji u nove tenzije, mržnju i podjele

Burno je bilo početkom februara 2002. godine na društveno-političkoj sceni Crne Gore. Tema budućih odnosa Srbije i Crne Gore, pregovora sa Havijerom Solanom i međunarodnom zajednicom, odjednom je u medijskom prostoru dobila konkurenciju u novom sukobu između Crnogorske pravoslavne crkve i Mitropolije crnogorsko-primorske SPC oko prava na posjedovanje i obnovu manastirskog kompleksa na ostrvu Beška.

Svi crnogorski štampani mediji izvijestili su o sukobu koji je nastao nakon što su mitropolit CPC Mihailo, sveštenstvo i pristalice ove crkve došli na Bešku, počeli izgradnju drvenog objekta za smještaj monaha, sa namjerom da u budućem periodu, u saradnji sa Zavodom sa zaštitu spomenika kulture, obnove crkve Sv. Đorđa i Presvete Bogorodice. Odjednom je ovo postala i prilika za politička potkusurivanja, ubrzo se tema preselila u crnogorski parlament, a nije baš da su na nju ostali imune i političke i vjerske strukture iz susjedne Srbije. Ključno pitanje je bilo – ko kome otima imovinu i svetinje i ko ima pravo na služenje u vjerskim objektima na Beški i pravo na njihovu obnovu. Razgovora, ni dogovora dvije suprostavljene strane, pokazaće se, nije bilo, niti je moglo biti.

KO I KAKO

Najviše pažnje ovoj temi, prirodno, posvetio je dnevni list Dan, potom Vijesti, a zanimljivo je da je tadašnja državna Pobjeda posvetila jako malo prostora sukobu oko Beške. Dan i Vijesti u nekoliko navrata pratili su temu i na naslovnim stranama, dok se u Pobjedi sve svelo na par kratkih agencijskih vijesti, na stubac ili dva u dnu strane, u rubrici Aktuelnosti. Dnevni list Publika samo jednom je naslovnu stranu posvetio ostrvu Beška, sa jako malo teksta, ali uz prateću karikaturu Darka Drljevića.

Vijesti su sukob dvije crkve oko ostrva Beška prenijele pod naslovom „Sveštenici SPC pokušali vojnim čamcima da se iskrcaju na ostrvo na kome su bili pripadnici CPC“. U razgovoru za Vijesti, đakon i sekretar mitropolita Mihaila Sreten Vujović ispričao je da su 3. februara saznali da su se prema Beški uputile dvije grupe ljudi.

– Jedna je krenula prema Murićima, najbližem pristaništu, a druga vojnim brodovima. Policija, koja je o svemu bila obaviještena, spriječila ih je da se iskrcaju na ostrvo kako ne bi došlo do incidenata. Oni su kružili oko ostrva, policijski gliser ih je pratio ne dozvoljavajući im da se iskrcaju. Kod nas je došao interventni vod MUP-a, a njihov zapovjednik Peković prvo nas je obavijestio da ima naređenje da civili moraju da odu, a da sveštenici mogu ostati. Nije prošlo ni deset minuta, rekao nam je da svi idemo, tako da smo morali da prekinemo večernju službu. U suprotnom, izveli bi nas na silu, bili su pod punom ratnom opremom, a mi smo znali da okupljeni vjernici ne bi dozvolili da stave ruku na nas – rekao je Vujović za Vijesti.

Zastava Srbije na zvoniku Crkve Presvete Bogorodice, 2002. godine

Naslovna strana dnevnog lista Dan, 4. februara 2002. godine, obilježena je pričom pod naslovom „Sukob oko bogomolja na ostrvima Skadarskog jezera“, dok je u nadnaslovu potencirano kako se „nastavlja rat između nekanonske CPC i Mitropolije crnogorsko-primorske“. U podnaslovu se ističe saopštenje Bratstva pravoslavne omladine Crne Gore u kojem se navodi da je „prekjučerašnji upad Miraša Dedeića i njegovih pristalica u crkve Svetog Đorđa i Presvete Bogorodice na ostrvu Beška očigledan atak na imovinu Mitropolije crnogorsko-primorske, čiju je sigurnost garantovala Skupština Republike Crne Gore svojom rezolucijom od 20. decembra 2000. godine, kao i pismene garancije premijera Filipa Vujanovića date Mitropoliji“.

NASILNO PRISVOJILI

U osnovnom tekstu u Danu se potencira da je nezadovoljstvo među sveštenstvom i pristalicama Srpske pravoslavne crkve kulminiralo kada su pristalice SPC sa područja Podgorice, Zete i Bara došle da brane crkvu, a policija im nije dozvolila pristup do nje.

– To je bio način da se spriječi fizički obračun među suprotstavljenim stranama. Tim postupkom su pokušali da očuvaju mir u selu i na ostrvu, što su i uspjeli, najviše zahvaljujući sklonosti članova SPC ka komporimisu i traženju mirnog rješenja, a ne pravljenju skandala – navodi se u tekstu u Danu.

Đakon Mitropolije crnogorsko-primorske Jovan Plamenac za Dan je ispričao da su ostrvo Beška, od 2000. godine, Albanci svakog prvog maja na licitaciji davali u zakup, a njegova površina, pa čak i prostorije crkve korišćene su za ispašu stoke.

– Kako bi spriječili skrnavljenje božje kuće, sveštenici SPC su na ove dvije crkve postavili gvozdena vrata i prozore. Ipak sada su došli oni koji su gori od životinja i nasilno prisvojili ono što im ne pripada. Ljudi koji su došli na ostrvo i obili crkvu su najobičniji kriminalci, banda koja je upala u našu kuću, a sramno je što je to prenosila državna televizija – rekao je Plamenac i dodao da je sveštenstvo SPC upozorio MUP da prilaz ostrvu Beška za njih ne bi bio bezbjedan jer se „na ostrvu nalaze opasni ljudi, koji će nas povrijediti ako im priđemo“.

Istim povodom oglasio se i episkop budimljanski Joanikije, danas aktuelni mitropolit crnogorsko-primorski.

– Ono što se juče dešavalo samo je posljedica aktivnosti koje već nekoliko godina sprovodi Dedeićeva grupacija, a pogotovo inicidenata i nemira koje izazivaju od ovogodišnjeg Badnjeg dana, potpomognuti visokim funkcionerima iz samog vrha crnogorske vlasti. Ovim činom oni svjesno izazivaju nemire i tenzije među narodom u Zeti i na Skadarskom jezeru, za šta nema nikakvog osnova – rekao je Joanikije.

Naslovnica dnevnog lista Dan, 9. februara

On se pozvao na „garancije Vujanovića“ i konstatovao da „danas u Crnoj Gori ne funkcioniše država i da u njoj nema zakona“.

– Zamislite kad je mišljenje premijera danas ovako, sjutra onako, zato se i dešava da sada u Crnoj Gori nečiji životi i bezbjednost zavise od trenutnog mišljenja, raspoloženja i interesovanja premijera Vujanovića – rekao je Joanikije.

Sličan stav saopštio je i Savezni sekretarijat za vjere.

– Pseudoreligijska grupa izvjesnog Miraša Dedeića nastavila je sa praksom nasilničkog ponašanja prema pravoslavnim hrišćanima u Crnoj Gori. Iako je predsjednik Vlade Filip Vujanović, koji obavlja funkciju ministra vjera, u decembru 2000. godine dao pismenu garanciju o neprikosnovenosti hramova Mitropolije, očigledno je da ne može djelom stajati iza svojih riječi. Štaviše, ohrabrenje za upade u hramove Mitropolije Dedeićeva grupa nalazi među nekim visokim funkcionerima crnogorske vlasti – saopšteno je iz Sekretarijata.

Crkvena opština Zetska izrazila je ogorčenje i upozorila državne organe Crne Gore da je „ovaj gnusni, bezakoni i bezbožni čin prevršio svaku mjeru i da je udareno po obrazu pravoslavne Zete i Zećana, ali i Crmnice i Crmničana“.

– Postavljamo pitanje: Ko je ovlastio izvjesnog Steva Vučinića, koji nema nikakve veze sa Zetom, da predaje nekakve ključeve od crkvenih vrata, koji se nijesu nalazili kod njega – saopštila je Crkvena opština Zetska.

POLITIČARI GOVORE

U sukob oko Beške ekspresno su se uključile i crnogorske političke partije.

Portparol SNP-a Dragan Koprivica je rekao da „ovaj odnarođeni režim, koji vidi da gubi tlo pod nogama, pokušava na sve načine da zavadi građane Crne Gore“.

Srpska narodna stranka je konstatovala da se „nastavlja politika SDP-a kojom se napada na vlasništvo Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori“. Poslanik SNS-a Goran Danilović kazao je da „ova vrsta otimačine poprima takve razmjere da bi bilo neophodno da se oglasi međunarodna zajednica“.

– Vlast ovim hoće da drži tenzije do usijanja, sve do referenduma i to sukobima dvije crkve. Nakon toga pokušaće da se predstave međunarodnoj zajednici kao pomiritelji – rekao je Danilović.

Predsjednik Narodne stranke Dragan Šoć kazao je da je „očigledno da je nekome jako stalo da Crnu Goru gurne u podjele i dalju radikalizaciju političke scene“.

Portparol SDP-a Novak Adžić saopštio je da je „činjenica da SPC pokušava da drži monopol nad vjerskim objektima koji joj ne pripadaju“.

– Ona nema i ne treba da ima monopol. SPC nema pravo svojine kada je u pitanju hram na Skadarskom jezeru, to je u nadležnosti pravosudnih organa ili parlamenta – rekao je Adžić.

Naslovnica dnevnog lista Vijesti, 4. februara

Politički lider Liberalnog saveza Miodrag Živković nije želio da za Dan komentariše dešavanja na Beški „bez pouzdanih informacija“. On je ocijenio da je „u ovom trenutku sve to čisto podizanje tenzija u Crnoj Gori, što nije nimalo dobro“.

Zanimljivo je da crnogorski dnevni listovi tih dana nijesu zabilježili nijednu zvaničnu reakciju iz vrha Demokratske partije socijalista. Samo je iz Ministarstva vjera demantovana informacija TV Crne Gore i NTV Montena da će iz sredstava tog ministarstva biti obnovljene crkve na Beški. Takođe, aktuelni ministar unutrašnjih poslova Andrija Jovićević, u momentu kada se rasprava o Beški preselila u parlament, kazao je da je od samog početka bio uključen u dešavanja.

– Pripadnici Crnogorske pravoslavne crkve su zaposjeli ostrvo Beška, nakon intervencije policije oni su odstranjeni sa ostrva i trenutno u skladu sa određenim dogovorima MUP kontroliše ostrvo i neće dozvoliti pristup ni jednoj ni drugoj strani dok se situacija ne smiri – kazao je Jovićević i dodao da je policija reagovala da bi zaštitila imovinu Mitropolije.

Dnevni list Publika na naslovnoj strani od 6. februara objavio je tekst pod naslovom „Tražili i podršku vojske“, kojim se najavljuje okupljanje pristalica Mitropolije u 5 do 12 na Beški. Neimenovani izvor Publike, u tekstu tvrdi da su funkcioneri SNP-a organizovali oko „150 jakih i naoružanih patriota koje će predvoditi vladika Joanikije“, a kojima „za iskrcavanje na Bešku neće biti prepreka dvadesetak policajaca.“

RJEŠENJE SUDA

Iako je samo dan-dva ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova obećano pristalicama CPC da će se vratiti na Bešku i nastaviti radove na izgradnji drvenog objekta za smještaj monaha, MUP je ubrzo kroz zvanično saopštenje zabranio prilaz ostrvu objema sukobljenim stranama. Mitropolit Amfilohije mirno je pristao na naredbu MUP-a i odložio okupljanje vjernika, zakazano za 6. februar, u pet do 12 sati. Mitropolija je, kako će se pokazati, u tom trenutku već predala tužbu Osnovnom sudu u Baru koji je već 7. februara donio Rješenje kojim se „određuje privremena mjera i nalaže dužniku Dedeić Mirašu iz Cetinja, da odmah, a najkasnije u roku do 48 sati, iseli se iz Manastira Beška, Crkve Sv. Đorđa i Crkve Svete Bogorodice na istoimenom ostrvu i ukloni započeti objekat pored navedenih crkava, ukloni cjelokupni donijeti građevinski materijal i postavi sve stvari u prvobitno stanje, onakve kakve su i ranije bile“.

– Zabranjuje se Dedeić Mirašu i njegovim pristalicama kao neovlašćenim licima ulaženje u hramove Sv. Đorđa i Svete Bogorodice na ostrvo Beška i bilo kakvo postupanje koje bi ometalo povjerioca u državini i korišćenju Manastira Beška, te da se uspostavi nesmetana državina povjerioca. Privremena mjera trajaće do okončanja parničnog postupka – navedeno je, između ostalog, u Rješenju koje je donio Osnovni sud u Baru.

Paradoksalno, u Rješenju suda pominje se Miraš Dedeić, kao fizičko lice, a ne Crnogorska pravoslavna crkva koja je, kao stranka u sporu, jedina registrovana shodno zakonu. Uz to, Mitropolija sudu, po svjedočenju aktera tog spora, nije priložila nijedan zakonski relevantan dokaz da su hramovi na Skadarskom jezeru u njenom vlasništvu.

No, Rješenje suda bilo je dovoljno za Mitropoliju crnogorsko-primorsku, ali i za MUP Crne Gore, pa je mitropolit Amfilohije, sa sveštenstvom i nekoliko stotina građana, već 8. februara neometano na ostrvu Beška služio svetu arhijerejsku liturgiju i osveštao hramove od, kako je rekao, skverni. Dnevni list Dan ovu priču je na naslovnoj strani donio pod naslovom „Od krsta do pajsera i natrag“. U besjedi na Beški, Amfilohije je obavijestio vjernike da je osnovan odbor za obnovu ovih hramova i da će do narednih Blagovijesti i „ove hramove obasjati svjetlost kandila koje će ložiti njhovi nastojatelji“.

Jedan od pristalica MCP je za Dan kazao da je „danas zablistao krst, a pajseri su se povukli.“

– Onaj ko je, navodno, Mirašu dao ključeve, mogao mu je dati samo pajser kojim su vrata obijena, jer su ključevi bili kod monaha Grigorija i oca Jovana Ćulibrka – kazao je on.

U izjavama sveštenstva i pristalica Mitropolije u Danu, ali i u ostalim štampanim medijima, ne navodi se da je drveni objekat, koji je podigla CPC, zapaljen, kako je to za Pobjedu potvrdio Stevo Vučinić, već da je „razmontiran pažnjom dobrog domaćina, a sva građa složena da bi onaj čija je mogao da je odnese, kako je i sud u Baru propisao“.

Naslovnica dnevnog lista Publika, 6. februara

PRIĐITE

Mitropolit Amfilohije liturgiju na Beški završio je konstatacijom da „ovdje počiva plemenita Jelena Balšić, kćerka svetomučenika kneza Lazara, koja je objedinila Lazareviće i Balšiće“.

– Čime je postala ne simbol razdora, ne raskola, ne mržnje, ne raspadanja, nego simbol najdubljeg jedinstva utemeljenog na onim vrijednostima oko kojih je sađenuto sve što imamo, što jesmo i što smo bili kroz vjekove. I zato, evo nas sabranih oko ovoga svetoga groba i oko svih ovih svetinja u ovoj svetoj obitelji i pozivamo sve druge znavene i neznavene da nam priđu i da zajedno jednim srcem i jednom dušom slavimo ime božje i da zajednički obnovimo svetinje koje su obnavljala čitava pokoljenja kroz vjekove – rekao je Amfilohije.

(nastavlja se)

Mihailo: Mi smo jedina registrovana crkva, SPC nije, ali nažalost poneko i to podržava

Mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve u dva navrata za Vijesti, u februaru 2002. godine, rekao je da CPC izbjegava svaki sukob sa SPC kojoj je „ostao jedini cilj da izazove sukob u Crnoj Gori“.

– Mi to nećemo da prihvatimo i idemo tim putem od samog početka – kazao je Mihailo za Vijesti.

On je rekao da Crnogorska crkva, koja ima sva ustavna prava sa aspekta državnog uređenja, ima pravo na svaku crkvu bilo gdje u Crnoj Gori.

– Posebno na one koje su prazne i gdje niko ne služi. Namjeravamo da te crkve pomalo održavamo dok se ne riješi pitanje Crnogorske crkve. Mi smo jedina registrovana crkva, SPC nije, ali nažalost poneko i to podržava – kazao je Mihailo.

Nakon službe mitropolita Amfilohija na Beški, 7. februara, mitropolit Mihailo rekao je da SPC u Crnoj Gori nema nikakve hrišćanske etike.

– Namjera SPC je da iscrpljuje crnogorsku vlast i policiju. Oni nemaju tapiju ni na jedan manastir i crkvu u Crnoj Gori i mislim da bi vlast trebalo od njih da zatraži da pokažu te dokumente. Molim vlast i javnost da potegnu pitanje kada je SPC registrovana u Crnoj Gori. Ne smiju pokazati daj dokument jer ga nemaju – kazao je Mihailo za Vijesti.

On je ocijenio da SPC pokušava, kao i 1920. godine, da silom okupira Crnu Goru.

– Mi ćemo se braniti krstom i Jevanđeljem. Skinuli su krstaš barjak, zastavu sa Vučjeg dola, sa crkve na Beški i vjerovatno ga bacili i pocijepali. Mogu samo da kažem staru hrišćansku poruku: „Oprosti im Bože, ne znaju što čine“ – rekao je mitropolit Mihailo.

Misterija „vojne jedinice jačine jednog voda“

Vojska Jugoslavije pomogla je sveštenstvu Mitropolije crnogorsko-primorske prvih dana po dolasku na ostrvo Beška. Helikopterom su im dopremili dva kontejnera za smještaj sveštenika i radnika koji će raditi na obnovi crkava. Jedan kontejner postavili su na temelju na kojem je nekoliko dana ranije CPC počela izgradnju drvenog objekta. Pažnju medija posebno je izazvala informacija koju je objavila Montena fax da je na ostrvu Beška „pristigla vojna jedinica jačine jednog voda, koja je transportovana helikopterom“. Ona je, navodno, trebalo da obezbjeđuje i brani sveštenstvo MCP od eventualnih novih „upada“. Tu informaciju su Vijesti 13. februara 2002. godine objavile na naslovnoj strani, a dan kasnije svi mediji su prenijeli demanti Vojske Jugoslavije, koja je priznala samo da je „Mitropoliji izdala u zakup dva kontejnera“.

Monah Grigorije već u februaru najavio izgradnju konaka i novčanu pomoć Zavoda

Vijesti su 14. februara objavile tekst pod naslovom „Srpski monasi konače u vojnim kontejnerima“, u kojem je monah Grigorije takođe demantovao da na ostrvu Beška borave vojnici Vojske Jugoslavije.

– U početku će na ostrvu boraviti jedan monah i nekoliko radnika koji će biti angažovani na izgradnji konaka. Naime, kada se obnovi manastir planirano je da u njemu žive monahinje. (…) Odmah ćemo početi sa restauracijom manastira, a Zavod za zaštitu spomenika kulture je obećao novčanu pomoć – kazao je monah Grigorije za Vijesti.

To, očigledno, nije bio alarm za Republički zavod za zaštitu spomenika kulture i ostale državne organe već je, podsjetimo, Zavod tek u junu 2002. godine saznao da je na ostrvu Beška bez dozvole sagrađen konak. Bar tako pokazuje dokumentacija nekadašnjeg zavoda koju je Pobjeda dobila na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama.

U sjutrašnjem, trećem, nastavku serijala u Pobjedi čitajte: 

• Šta je to naljutilo Amfilohija u avgustu 2002. godine, pa je poslao otvoreno pismo Zavodu za zaštitu spomenika kulture
• Ko je ovca koja ima „lijepo zvanje i prizvanje“
• Kome je zaprijetio poglavar MCP
• U kom kontekstu je pomenuto „đubre iznad koljena“, „ucrvljala koza“, „goveda dodoška i balege“, „pustopoline u kojima se legu zmije i akrepi“
• Čija je to kuća bila „jazbina kartaroša i pijanica“
• Šta su „umjetničke“ štenare i umjetnička „volovodica“
• Za čije grobove i kosti se interesovao mitropolit Amfilohije
• Na kojem mjestu je Amfilohijevo pismo okarakterisano kao „početak njegovog uzidanja nad državom Crnom Gorom“
• Šta je direktor Zavoda tražio od premijera Filipa Vujanovića, predsjednika Mila Đukanovića i ministra kulture Branimira Popovića

foto: UZKD