Piše, Ivana ĐUKIĆ
Neko iznova targetira Crnogorce, po svim osnovama: s jedne strane imamo ljude na sudu, koji su postavili sasvim logičko i samoodbrambeno nužno pitanje: ,,Kako neko ko kaže: ,,Pa što ako pogine 10 Crnogoraca?“ – može i smije i da pomisli da se kandiduje za poliptički položaj u Crnoj Gori?
Tamo đe je pravi nacionalni, patriotski i ljudski poriv zamijenjen kvazidomovinskim, imamo gomilanje lažnih institucija, koje jako štete Crnoj Gori. Dalje, sudski proces u toku, koji nije obznanjen narodu se vodi protiv 7 Crnogoraca, baš pravih Crnogoraca – po svim osnovama. Taj sudski proces je započet, gle čuda, u verbalnoj formi, odakle se išlo na slanje ,,predmeta“ u sudstvo u Podgoricu – a odatle vratilo nazad u Cetinje, đe se, to isto sudstvo, zbog prebukiranosti, lišilo svojih obaveza, prebačivši na policiju – da odradi njihov dio takozvanog „posla“. Što je posao? Posao je da se usmenim putem – bez pismenog dijela, ispitaju određeni, mapirani – koji se terete za suludosti, tipa naučne-fantastike.
Valjda je ,,kancelarija Crnogorske Pravoslavne Crkve“ – odabrala Crnogorce, koji će optužiti. Znam da zvuči nelogično, ali nelogičnosti tek slijede: elem, ti određeni, moraju se ,,braniti“ pismeno, nakon čega će tek tužba biti napisana. Od njih se traži da se izjašnjavaju po osnovama, teškim optužbama, koje se nazivaju klevetom. Tom klevetom se uspostavlja takozvani ,,sudski proces“ – koji u samom startu ima nepoznate pokretače. O čemu se radi??? Da bi – posebno faktorima izvan Montenegra, napaćenog, bilo jasno što se radi – napraviću jedan rezime: naime, mnogi su u Srbiji prvi put čuli (poslije toliko vjekova, gle apsurda) – za postojanje Autokefalne Crnogorske Pravoslavne Crkve uopšte – kad je desio sukob između Mitropolita Mihaila, i episkopa Borisa. To je izazvalo nevjerovatnu pažnju medija, pa su se potrudili, da usljed nedostatka relevatnih podataka, samo nadograde ,,činjenice“ – svojim okom zapažanja. Međutim – zanimljivo je da je to „oko“ uvijek tako okrenuto da targetira nepotkupljive i srcem posvećene patriote.
Sada, kada je jasno (ili barem se njima tako čini) – da se mogu crnogorski činioci međusobno posvađati – onda to treba učiniti do kraja. ,,Da se zabave o svome jadu“ – što bi rekli Crnogorci. Kad se zabave u produženom stanju svojim nametnim lažnim optužbama, neće imati kad da se bave Crnom Gorom i njenim očuvanjem. Takva je ideja. To je slika i prilika: što se radilo sa profesorom Batrićevićem – sve dok faktografija ne umiješa svoje prste.
Kako treba u isto vrijeme glumiti prozapadnu politiku i vrijedno nastojati iznutra, svim silama destabilizovati svo stvaranje za očuvanje nezavisnosti, to će se vrlo nezgodna slika pred stranim partnerima otvoriti, kad se pokažu realni ciljevi. Još neko vrijeme se načelno zastava ne reveru može promijeniti i retorika ublažiti, ali već nakon prvih ozbiljnih, javno vidnih iskliznuća u suprotnu ideologiju, pitanje je ko će, ovoga puta za SVOJE STVARNE POSTUPKE, odgovarati.
(Mišljenja i stavovi u ovoj kolumni nisu nužno i stavovi redakcije “GLAS-a”)