Crnogorske trupe učestvuju u multinacionalnoj borbenoj grupi NATO-a u Letoniji, kao i u našoj mirovnoj misiji KFOR na Kosovu. Crna Gora doprinosi i drugim naporima u promovisanju stabilnosti u regionu, a sve ovo pokazuje snažnu posvećenost Crne Gore NATO-u – kazao je Pobjedi NATO zvaničnik, podsjećajući na ranije stavove Stoltenberga.
Svi NATO saveznici, pa i Crna Gora uključeni su u redovne konsultacije oko aktuelne krize u Ukrajini, poručuju iz NATO. Iz Savjeta za odbranu i bezbjednost tvrde da nijesu razmatrali dodatno angažovanje crnogorskih vojnika u istočnom krilu Alijanse, ali da institucije u zemlji vrše analizu bezbjednosne situacije na granici sa Rusijom.
Generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg najavio je nedavno da bi Alijansa mogla rasporediti dodatne borbene jedinice u Istočnoj Evropi kao odgovor na gomilanje jedinica ruskih oružanih snaga na granici sa Ukrajinom. Ipak, istakao je da ne planiraju razmještanje borbenih trupa u Ukrajini u slučaju ruske invazije.
Iz Savjeta za odbranu i bezbjednost, na čijem je čelu predsjednik Milo Đukanović, kažu da za sada nijesu razmatrali dodatno angažovanje crnogorskih vojnika u istočnom krilu Alijanse. Ipak, ističu da je situacija u Ukrajini predmet analize resora odbrane.
– Ne možemo precizirati kada će se i da li će se ovo pitanje naći na dnevnom redu Savjeta. Zajedno sa saveznicima Crna Gora prati situaciju u Ukrajini, a Ministarstvo odbrane i Generalštab Vojske Crne Gore vrše analizu bezbjednosne situacije na granici sa Rusijom. Crna Gora se snažno zalaže za iznalaženje diplomatskog rješenja spora između Ukrajine i Rusije – kazao je za Pobjedu Velibor Bakrač, sekretar Savjeta za odbranu i bezbjednost.
Upitan da li je, usljed povećanih tenzija u Ukrajini, Alijansa tražila od Crne Gore povećanje broja vojnika u misiji ,,Pojačano istureno prisustvo“ u Letoniji, Bakrač kaže da našoj zemlji nije upućen takav zahtjev.
Snažna posvećenost
Iz NATO, sa druge strane, kažu da Crna Gora daje važan doprinos zajedničkoj bezbjednosti Alijanse, ne precizirajući da li očekuju od naše zemlje da poveća broj vojnika u Letoniji.
– Crnogorske trupe učestvuju u multinacionalnoj borbenoj grupi NATO-a u Letoniji, kao i u našoj mirovnoj misiji KFOR na Kosovu. Crna Gora doprinosi i drugim naporima u promovisanju stabilnosti u regionu, a sve ovo pokazuje snažnu posvećenost Crne Gore NATO-u – kazao je Pobjedi NATO zvaničnik, podsjećajući na ranije stavove Stoltenberga.
– Kao što je generalni sekretar NATO-a takođe rekao, mi ostajemo u potpunosti posvećeni našem osnivačkom ugovoru i principu kolektivne odbrane koja je sadržana u članu 5 Vašingtonskog ugovora – dodao je.
Naš sagovornik iz Alijanse kaže i da su svi saveznici – uključujući Crnu Goru – blisko povezani i da su u redovnim konsultacijama o aktuelnoj krizi koja je rezultat kontinuiranog vojnog jačanja Rusije u i oko Ukrajine.
– Naša pozicija je čvrsto zasnovana na dvostrukom pristupu NATO-a u odnosu na Rusiju – na odvraćanje i odbranu u kombinaciji sa dijalogom – rekao je Pobjedi NATO zvaničnik.
Vojni analitičar Aleksandar Radić, komentarišući tenzije između Rusije i Ukrajine, ističe da među zapadnoevropskim članicama Alijanse postoji jasno izražen stav da sa Rusijom treba razgovarati i naći kopromis, što, kako dodaje, ukazuje na to da bi eventualna odluka da NATO ipak ide korak dalje i umiješa se u sukob oko Ukrajine dovela do velike krize unutar saveza i stvaranja neke vrste koalicije vojnih zemalja.
On u razgovoru za Pobjedu objašnjava kako u ovom trenutku niko ne može pouzdano znati da li će do sukoba na istoku Evrope doći.
– Možemo da stavimo na stranu kompromisa i održavanja ovakvog primirja isto argumenata koliko i na stranu toga da može doći do sukoba – ističe Radić.
On objašnjava da raspoređivanje sve većeg broja ruskih trupa duž granice sa Ukrajinom „služi svrsi“, jer Rusija na taj način demonstrira silu.
– To je ozbiljna aktivnost kojom se stavlja do znanja da su potencijal i odlučnost koju Rusija može da pokaže respektabilni i da može da se tumači kao uvertira za sukob. Međutim, očigledno je da u zapadnoevropskim silama, naročito kod Njemaca, postoji vrlo izražen stav da sa Rusima treba razgovarati i naći kompromis, ali Amerika i Velika Britanija su te koje igraju tvrdo – ističe Radić.
Pomoć Alijanse
Ukoliko Rusija napadne Ukrajinu, Radić vjeruje da bi taj rat imao vremensko i prostorno ograničenje budući da NATO za sada ne pokazuje spremnost da se umiješa.
– Znači, ne pričamo o formatu svjetskog sukoba. Ima apokaliptičnih tumačenja, ali mnogo je toga što pokazuje da saveznice nijesu složne da bi NATO imao veliku štetu od pokušaja da uđe u razvoj situacije, zato što neke od vodećih zemalja nemaju simpatije prema radikalnom razvoju prilika – podsjeća Radić.
Dodaje kako je Njemačka, i prije nego što je Rusija 2014. godine ušla u Dombas i preuzela Krim, bila protiv ulaska Ukrajine u NATO. Nedavnim slanjem vojne pomoći Ukrajini u vidu šljemova, zbog čega je negodovao i gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko, za Radića predstavlja jasan znak šta Njemačka misli o svemu tome.
– Eventualna odluka da NATO ide korak dalje i umiješa se u sukob bi dovela do velike krize i stvaranja neke vrste koalicije, kao što je to bio slučaj za zapadni Irak 2003. godine, kad su Amerikanci oko sebe okupili koaliciju vojnih zemalja, jer NATO to nije prihvatio – navodi Radić.
Kaže da su snage NATO-a i sada jasno pozicionirane i da su samo Sjedinjene Države i Velika Britanija Ukrajini spremne da pruže pomoć u naoružanju i povećanju broja vojnika koji gravitiraju prema toj zemlji.
To, međutim, objašnjava on, ne znači da su spremni da i vojno intervenišu. U tom komentariše i nedavnu izjavu generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga da se „saveznici moraju spremiti na najgore“.
– To je politička izjava, jer ne postoji opipljiv dokaz da je NATO kao organizacija ili bilo koja zemlja članica pojedinačno, uključujući i SAD, spremna da uđe u rat – kaže Radić i dodaje kako bi, u suprotnom, „to bio rat u kom bi Ukrajina morala da plati najveću cijenu“.
Radić smatra i da je sada na potezu Rusija koja je, kako ističe, od početka bila za pregovore i kompromis u kome bi, prvenstveno sa Amerikom, pronašla mehanizam funkcionisanja.
– Jer Rusija tradicionalno Ameriku vidi kao svog sagovornika, a ne organizacije i druge zemlje, nego baš Ameriku – kaže Radić.
Napominje i kako je jasno da savremena Rusija ne želi da pravi kompromise dovodeći u pitanje užu sferu svog interesa, odnosno njihovo bliže okruženje.
– Politički korektno, to su zemlje koje su nekada bile u Sovjetskom Savezu i carskoj Rusiji i koje su pod političkim i kulturnim uticajem Rusije bile tradicionalno – zaključio je Radić.