Piše: Andrej Nikolaidis, kolumnista CdM-a
Parlamentarni izbori su završeni. Građani Crne Gore su rekli svoje. Sad još preostaje da o tome šta su građani rekli konačnu istinu saopšte Vašington, Brisel i, naravno Beograd.
Jer, kao što ratnici ne mogu znati što su učinjeli dok ne čuju dobroga guslara, tako ni crnogorski političari ne mogu znati sa kim će u koaliciju dok o tome ne zaguslaju sa rečenih globalnih i regionalnih adresa.
I DPS i Bečić i bivši Front vele da bez njih nema stabilne nove vlade. O tome, kao što rekosmo, neće odlučivati oni, pa ni Spajić – nego Eskobar, reklo bi se. Ili ipak Vučić?
Ako u vladi vidite Dritana – babo joj je Vučić. Ako ne vidite ni njega ni frontovce – pravio je Eskobar.
Refren “vlade nema bez nas” nije tačan. Vlade čak može biti i bez PES-a.
Moguća je, naime, vlada PES + DPS koalicija + Bošnjačka + HGI + albanske stranke.
Može, izgleda, i PES + Bečić (bez Dritana) + manjine. Možda može, ali je baš knap, u mandat.
Može i PES + Bečić + bivši Front, sa ili bez manjina.
A moguće je, matematički, da vladu formiraju DPS i ex-Front, uz neke od manjinskih partija. U tom slučaju van vlade ostaje Spajić.
Sad će se partije razigrati: hoće sa ovim, neće se onim. Prštaće sve od principijelnosti, etike i odanosti evropskom programu. Nema principijelnijeg čovjeka od političara koji dogovara koaliciju: Isus na krstu, pa on. Nesalomiva vrlina i volja.
A onda će doći Eskobar i reći im ko će, šta će i kako će.
Volja naroda je kao savremena umjetnost. Izgleda kao fleka na zidu; kao da se golub posrao na šoferšajbnu. Potom se pojavi istoričar umjetnosti, ili pak američki izaslanik za region, pa objasni značenje uratka: sve razloge zašto je ta fleka vrijedna divljenja. Time je određeno ne samo značenje, nego i cijena, pa se može pristupiti aukcijskoj prodaji – kako savremene umjetnosti, tako i narodne volje.
Razumijete: osnovna razlika između neslobodnih i slobodnih izbora je u tome što istinski gospodar rezultat izbora na onim neslobodnim kreira prije, a na slobodnim nakon glasanja. Neslobodni izbori potvrđuju gospodarevu volju, dok one slobodne gospodar tumači po svojoj volji. Ovako ili onako, vazda se potrefi da je volja naroda, na koncu, identična volji istinskog gospodara. Moguće je napraviti vladu suprotnu volji naroda (takva je bila Dritanova). Ali nije moguće napraviti vladu suprotnu volji globalnog gospodara.
IZVOR: CDM
