Dugotrajno mlijeko koje se pod nazivom Mljekare Lazine i ovih dana prodaje na rafovima marketa u Crnoj Gori, proizvodi se u Leskovcu.
Proizvodnja te vrste mlijeka u našoj državi ne bi bila rentabilna, a mašine za UHT liniju u beranskoj mljekari “Zora” su zastarjele i mogu se prodati jedino u staro gvožđe.
To su ranije odgovorili iz Mljekare Lazine, koja je prije 12 godina godina privatizovala mljekaru “Zora” u Beranama u trenutku kada je bila u potpunom kolapsu.
Mljekara je, podsjetimo, prvenstveno bila namijenjena i izgrađena međunarodnim donacijama za proizvodnju dugortrajnog mlijeka.
Iz Mljekare Lazine su tada objasnili da im pokretanje UHT linije u Beranama nije ni bilo dio biznis plana u procesu privatizacije, i to iz dva razloga.
Prvi je bio ekonomska neodrživost proizvodnje UHT programa na crnogorskom tržištu, odnosno to da trenutno Crna Gora nema dovoljno sirovine za navedeni poslovni poduhvat, dok je drugi razlog tehničko-tehnološka zastara opreme u mljekari “Zora”, “koja se može prodati samo nekom otpadu”.
Iz ove vodeće crnogorske kompanije u indrustriji mlijeka su kazali da je proizvodnja dugotrajnog mlijeka u Leskovcu pod firmom “Lazine” pokrenuta kako bi se sačuvao otkup mlijeka u Crnoj Gori u zimskom periodu i time stimulisao rad farmera.
“U zimskom periodu potražnja za mliječnim proizvodima mnogo je manja nego u ljetnjem periodu. Samim tim u zimskom periodu nije lako, ili je nemoguće, preraditi i prodati svu sirovinu od naših kooperanata (farmera). Kako ih ne bi isključivali iz sistema otkupa a samim tim i vjerovatno prekinuli njihovo bavljenje proizvodnjom mlijeka, bili smo prinudjeni da tražimo rješenje za viškove sirovog mlijeka i tada smo stupili u kontakt sa Mljekarom Leskovac i dogovorili da im saljemo viškove sirovine a da nam oni proizvode UHT program”, objasnili su iz Mljekare Lazine.
Time je još prije više godina bilo potpuno izvjesno da Crne Gora neće imati svoju fabriku dugotrajnog mlijeka jer to nije rentabilno.
Mljekara „Zora“ donirana je svojevremeno od razvijenih članica Evropske unije, i trebalo je u jednom trenutku da pospješi zapošljavanje crnogorskih građana koji su u to vrijeme deportovani iz Luksemburga.
Kada je građena, neko je prije projektovanja prikazao broj takozvanih muznih grla mnogo većim nego što je realan. Tako se fingiranim popisom došlo do brojke od jedanest hiljada samo na području beranske opštine.
Lažni parametri su bili presudni i bitno su uticali na to da Vlada Velikog Vojvodstva Luksemburg razvije projekat „Mednem – razvoj mljekarstva na sjeveroistoku Crne Gore“.
Okosnicu projekta je činila mljekara „Zora“, sa projektovanim ukupnim dnevnim kapacitetom od pedeset hiljada litara mlijeka ili sedam-osam hiljada litara na sat.
Mljekara je imala i više otkupnih centara raspoređenih po sjeveroistoku države, za koje se danas ne zna kako i gdje su završili. Ti otkupni centri su građeni po najsavremenijim evropskim standardima i sigurno je da su vrijedili mnogo. Za onaj u selu Štitari, zna se da je pokraden.
Projektovana nerealno, jedina fabrika dugotrajnog mlijeka u državi, radila je sa minimalnim kapacitetima, a već početkom 2010. godine proizvodnja je zbog velikih gubitaka i dugovanja novca seljacima za sirovinu, kao i stalnih kvarova na polovnoj i komplikovanoj UHT liniji, koja je uvezena i prikazana kao nova, morala stati.
Pokušaj prve privatizacije nije uspio, da bi u jesen 2012. bila prodata za dvjesta pedeset hiljada eura preduzeću „Šimšić Lazine“.
Vlada je toliko prodala svoj paket akcija od 99,5 procenata koji su joj luksemburkški donatori prenijeli u vlasništvo.Vlada je tada preuzela i da vrati dug fabrike od preko 850.000 eura.
Velika pljačka ove strane donacije namijenjene za fabriku mlijeka „Zora“ u Beranama nikada nije do kraja rasvijetljena, a za malveracije i zloupotrebe odgovarao je i osuđen na godinu zatvora samo strani državljanin, Škotlanđanin Tom Hodž, dok je njegova crnogorska logistika ostala do danas nerazotkrivena.
Tadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović imao je običaj da na pisanje medija o raznim kvarovima, problemaima i prosipanju mlijeka u beranskoj mljekari, kaže kako „neprijatelji ne daju Zori da svane“.
Od velike priče i megalomanskih planova za brend „Zora“, o čemu je Portal RTCG pisao, danas je ostala samo tabla sa tim nazivom na metalnoj kapiji fabričkog kruga i izlazeće sunce na ambalaži dugotrajnog mlijeka iz Leskovca.
