Piše, Sreten VUJOVIĆ
U starom Egiptu preko 3 milenijuma mačke su imale posebno mjesto i smatrane su božanstvima pravde, plodnosti i moći! Smatrane su zaštitnicima faraona, pa je tako u arheološkim nalazištima pronađen i veliki broj mumija mačke. Kult mačaka je toliko bio jak da je u Egiptu i šire razvijena cijela trgovačka mreža kako njihove ishrane, tako i potrepština za njihovo balsamiranje!
Na selu imam petnaestak mačaka, i za svakom sam tugovao kada bi je ugrabila lisica ili kunica! Sa mojom kerušom spavaju zajedno u zimskom periodu, ali u toku čitave godine se hrane iz iste ogromne zdjele, bez ičesove „omraze“! Uz to sam gajio i dvadesetak zečeva onih velikih, za čije meso kažu, da je zdravije od pilećeg! Tako su se fino mazili, prepoznavali me iz daljine kad bih dolazio da ih nahranim, silno se radovali, da sam odustao od namjere da ih uključim u „gastronomsku seosku ponudu“ i poklonio mojim đacima i prijateljima za kućne ljubimce! Đeca su ih slikala uz novogodišnje jelke i oduševljeni mi slali fotografije! Svi su izgledi da ću postati vegetarijanac, jer sve više vjerujem da ćelija ubijene životinje „memoriše“ svu njenu patnju za vrijeme „egzekucije“, a ta patnja ishranom postaje dio našeg organizma ! Uz to, čovjek, anatomski gledano, nije mesožder već biljojed!
No, često tračersko-provincijski nivo, od sveg zna napraviti „aferu“, od kerova dalmatinaca, od mačaka, a vjerovatno i od drugih kućnih ljubimaca, pa i domaćih životinja! Takav mentalitet bi za mrvicu popularnosti ili dobru društvenu poziciju žrtvovao sve, pa čak i „jug“ od leđa, u trenucima kada su srpski kleronacisti počeli svoj rušiteljski pir, čini se opasniji od onog iz vremena Duklje u kojoj nijesu ostavili „kamen na kamenu“, kako kaže sam Stefan Nemanja! Duše su ostale pošteđene! I zato trajemo i dan danas!
Sjećam se da su babe vračare u mom đetinjstvu protiv velikog kašlja bolesniku preporučivale žablju krv, iako to nije bio srednji vijek! Bilo je onih koji su skloni povjerovati u tu „medicinu“, pored laboratorijski provjerenih lijekova, kao što je prvi put nakon spaljivanja vještice u Krtolama 2. juna 1784. godine, ako je vjerovati mletačkom arhivu, na ovogodišnjem karnevalu u Herceg Novome, simbolički spaljen i jedan pisac!
„Vještica“ je bačena u more i kako nije potonula, što je bio „krunski dokaz“ njenog vještičarenja, izvadili su je kukama iz mora, kao i Joanikija nedostojnog II iz Dunava, ili Save svejedno, kada se strmeknuo i pokušao samoubiti zbog neke nevjste, pa su nesrećnicu objesili za murvu i živu je zapalili! Ime nije potrebno pominjati, jer Crna Gora je mala, pa se zna ko je ko, a najviše zbog vječnog mira te lažno optužene mučenice! Čuvena lokalna „radio Mileva“, aktivna u usmenom predanju, prije ovog epohalnog izuma, još u vrijeme Knjaževine, u zdravici Vojvode Maša Đurovića, oko Đurđevadne, (a počinje sa „Sačuvaj me Gospode Bože od…), nije izgubila na aktuelnosti i ima ogromnu slušanost, koja se ne nalazi u istraživanjima javnog mnjenja! Ona zna, đe, kako što i kome „prisloniti“ na najmorbidniji način! Sve dok se zec iz prethodne priče ne śeti da ne mora bježati, jer nije planiran da bude dio gastronomske ponude!
Crna Gora je nakon „moleban revolucije“ do te mjere devastirana da joj nijesu potrebna razračunavanja među patriotama, posebno ne među onima čiji je grijeh, očigledno, sa kim su popili kafu, ili ko je njihov intimni partner! Realiti Show mentalitet je na žalost već formiran! I da zaključim: Glavni problem crnogorskog društva nijesu mačke, koje mi prave društvo, u ponekad sumornom i monotonom seoskom ambijentu, i za koje se čini da vas bolje razumiju nego oni, koji sebe nazivaju ljudima, već „psi rata“, infiltrirani u sve društvene pore, osobito u paravjerske kleronacističke organizacije.
(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije GLAS-a)
