Piše: Sreten Vujović
Gotovo nema dana da se na ovoj balkanskoj „vjetrometini“, dostojnoj tematike najznačajnijih komediografa, ne moramo sa gorčinom nasmijati, nemajući drugačijeg izbora, kako bi prevladali sve tragičniju svakodnevicu.
„Manite se domaćinstva, nije nama ni do vašeg mora, ni planina, ni bilo čega. Nama neko to da traži rekli bismo da smo uz bratsku Crnu Goru i ne damo na teritorijalni integritet Crne Gore“ , izjavi Vučić, da ne trepne!
Napravio je „meku okupaciju“ crnogorskih gradova, pa mu predśednici crnogorskih opština dolazhe na poklonjenje u Beograd, umjesto crnogorskih državnih ističu srpske državne zastave, upravo zato što njemu navodno ništa ne treba od Crne Gore. Još da „osvoji“ Šavnik i eto tzv. Stare Hercegovine, na koju Vučko, koji „mijenja dlaku“ svakako polaže pravo. Pljevlja, Berane ostavlja za „dezert“!
To je isti onaj Vučić, koji je prema vlastitim navodima u „boju za Nikšić“ uložio 12 miliona eura, računajući i ona tri koja je poklonio Nikšiću od opljačkanih 70 miliona iz Manastira Ostrog, koliko se cijene godišnji prihodi ovog svetilišta, a sa kojim upravlja Crkva Srbije! O prihodima iz ostalih crnogorskih svetilišta da ne govorimo, hotelskim objektima SPC po primorju, dobro „uvezanim“ sa crnogorskim sindikalnim organizacijama koje im obezbjeđuju klijente! Humano, nema što!
Pa zašto je bilo toliko „buke“ oko veleizdajničkog Temeljnog ugovora? Zašto su im trebale sve naše crkve, manastiri, sa ogromnom teritorijom pripadajućih imanja, napokon groblja sa zemnim ostacima naših predaka! Pa se čudimo odakle Abazdoviću, Spajiću, Milatoviću toliki talenat za lažavine! Imali su od koga naučiti.
Zašto im je trebalo kriminalno uhelikopteričenje popa (tamo) njihove crkve, koje proglasiše „bogougodnim“ djelom sa sve dugim cijevima, bojevom municijom, „ukrasnim“ defanzivnim ručnim granatama, i upotrijebljenim gumenim mecima, šok bombama i enormnom količinom bojnih otrovi, da bi napokon pokrenuli postupak kriminalizacije građanskog otpora protiv kriminalaca sa državnog-kvislinškog i srpsko-crkovnog nivoa.
Kripto „Đedo“ iz Hrama je izgleda sve dobro isprojektovao, samo što nijesam siguran da bi se složio sa kripto-Boy-em, budući je „Đedu“ bila milija gotovina. No, mora se ići u korak sa vremenom, moraju se uskladiti virtuelno „nebesko“ biće „nebeskog naroda“ sa virtuelnim načinom finansiranja, koji se uvijek neđe „tamo daleko“ može dovesti u ovozemaljsko, opipljivo stanje!
