U okviru programa koji je Fakultet za crnogorski jezik i književnost organizovao povodom obilježavanja Međunarodnoga dana maternjeg jezika, 21. februara održana je tribina na kojoj su učestvovali prof. dr Mate Kapović s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu i doktorandice Jelena Šušanj i Sanja Orlandić, saradnice u nastavi na FCJK.
Međunarodni dan maternjega jezika posvećen je promociji raznolikosti jezika i kultura u svijetu, što je bila i tema ove tribine.
Jelena Šušanj, koja je bila i moderatorka, ukazala je na to da se danas pod jezikom uglavnom pogrešno podrazumijeva samo standardni jezik, koji je u izvjesnom smislu vještačka tvorevina. Kritički se osvrnula na komentare da mladi danas ne znaju jezik i da tehnologija ugrožava pismenost, iznijevši stav da mladima treba dopuštati da se igraju jezikom i u usmenome i pisanome diskursu.
Govoreći o multikulturalnosti i jezičkoj raznolikosti na teritoriji Crne Gore, istakla je da i danas mnogim stanovnicima Crne Gore nije dostupno obrazovanje na maternjem jeziku, apostrofirajući Rome, čiji jezik nije prepoznat ni u Ustavu ni u Opštem zakonu o obrazovanju.
Profesor Mate Kapović govorio je o odnosu standardnoga jezika i dijalekata, a posebnu pažnju posvetio je tendencijama da se standardni jezik zloupotrebljava kako bi se obični građanin ponizio, pa se povremeno zanemaruje i suština onoga što je rečeno nauštrb činjenice da je pritom neka riječ pogrešno izgovorena ili napisana. Poručio je da niko ne treba da se stidi svojega jezika i da se plaši da ne govori ispravno jer, u skladu s gledištima savremene lingvistike, ako nešto postoji u govoru – to ne može biti nepravilno, samo nije u datome vremenu obuhvaćeno standardom.
Osvrnuo se i na jezičku politiku u Crnoj Gori, uz konstataciju da su se u crnogorskome standardu našle upravo one jezičke odlike po kojima se Crna Gora prepoznaje, da u njemu ništa nije izmišljeno i novo, naročito ne s ciljem udaljavanja od drugih, već je samo standardizovano ono što postoji na cijeloj crnogorskoj teritoriji.
U svom izlaganju Sanja Orlandić je ukazala na načine i uzroke osporavanja crnogorskoga jezika, od samoga njegova imena do procesa standardizacije. Fokus izlaganja stavila je na podmetanje teze o tzv. novim slovima u crnogorskome jeziku. U pitanju su slova koja postoje i kod Vuka Karadžića i u cjelokupnoj literaturi o crnogorskim govorima.
Govoreći o stavu građana Crne Gore prema tim slovima, navela je: „Niko neće negirati činjenicu da se izgovara riječ śekira upravo tako, ali će reći da tu riječ tako ne piše. Ako postoji u govoru, koji je razlog da ne postoji u pismu?“
Tribina je održana u punoj svečanoj sali Fakulteta za crnogorski jezik i književnost na Cetinju.
