Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a
“Stiglo je kažu u Crnu Goru osvježenje i pomirenje. Stigla je ekologija i ekonomski prosperitet. Stigao je pank. Stigli su borci protiv korupcije. Stigle su navodne plate od hiljadu eura. A sa njima je stigla četnička genocidna prijetnja i nož i žica iza koje se kriju 8372 ubijena ljudska bića. Jer to je njima njihova borba dala!“
Grupa “navijača“ Sutjeske, kako se tepa nikšićkim huliganima, uoči ulaska na stadion pod Goricom u Podgorici, prilikom dolaska na utakmicu finala kupa Crne Gore sa Arsenalom skandirala je “Nož, žica, Podgorica”.
Da li nam je zaista dosta genocida?
Čuli ste to. Možda ste čuli i poneku osudu. Čuli ste kako nova gradonačelnica Podgorice Olivera Injac, sve pazeći da se ne zamjeri kome, kao po jajima hoda po nesretnim, loše i meko odabranim riječima, kada treba jasno i glasno da uperi ruku u vinovnike i kaže, DOSTA JE FAŠIZMA!
A, da li je dosta?
Da li je dosta i noža, i žice, i Srebrenice? Da li je dosta genocida u jednini i množini, da li je dosta neočetničkih huligana kojima je sad Podgorica postala bojno retoričko polje, dok zazivaju nove genocide? Da li je dosta ovoj djeci, dopingiranoj velikosrpskim nacionalizmom da ga tako lako izbacuju iz sebe, prosipaju i povraćaju po glavnom gradu Crne Gore?
Prije par dana sam sjedio sa sjajnim ljudima, prijateljima iz Podgorice, emancipovanim, obrazovanim, elokventnim, realizovanim koji mi kažu, a pušti, neće Podgorica postati Banjaluka i Republika Srpska! Valjda mi znamo bolje! I slušam ih, slušam svu tu dobru, iskrenu, neiskvarenu, ljudskost, slušam priče koje izviru iz infantilije, koja je i lijepa i zastrašujuće naivna. Jer Crna Gora je u vremenu zla, u vremenu rata, primila na desetine hiljada nevoljnika – i Srba, i Bošnjaka, i Albanaca, koji su u vihoru velikosrpskog zla protjerani i koji su našli neki novi život između Durmitora i Jadrana. Crna Gora je uspjela i u vremenu tog nepatvorenog zla da održi ljude, ljudske živote i da u svojoj etičkoj kanonici i solfeđu kameno-ljudskih vrijednosti ne dozvoli plamenu bezumlja da je pobijedi.
Koliko košta srpski svet gospodo?
I najednom se čini da je sve prosuto. Najednom se čini da je zarad sumanute ideje srpskog sveta i laži znanih kao “srpska ugroženost“, kažem čini se da je neko u suho i vrelo polje, natopljeno benzinom bacio baklju. Eto, tako se danas, krajem maja 2023. ćuti Crna Gora.
A oni divni ljudi sa počeka priče i dalje mi ne vjeruju. I volim ih što mi ne vjeruju. Kažu, sve je to nekakav omladinski pank. Pobuna protiv autoriteta, roditelja, crkve…dobro, ne crkve, crkva tu djecu mobiliše, ali opet neka pobuna. Kažu, ma ne misle klinci na onu žicu, i onaj nož, i onu Srebrenicu. Kažu mi, proći će to! To je kao virus, kao oboljenje, koje se iznenada pojavi i još brže nestane.
Slušam ih.
Bože daj da su u pravu, da sam ja griješnik, histerik i zaluđenik, da sam osoba koja iz sebi znanih razloga griješi. Ali na svoju žalost, na žalost zemlje Crne Gore, do sada nisam pogriješio. I kad sam prošle godine kazao da će sile mraka finiširati uvođenje Crne Gore u srpski svet, i kad sam kazao da će država finanisrati svetosavske srednje škole, i kad sam kazao da će Temeljnim ugovorom biti izručena crnogorska kulturna baština Crkvi Srbije. I to nisam ja, sužanj Božji govorio zato što sam pretjerano pametan, nego zato što dolazim iz sredine gdje se to, doslovno, korak, po korak, nit po nit, sekundu po sekundu, ciglu po ciglu, ideju po ideju desilo i odigralo.
Ono što sad Podgorica i Crna Gora prelaze u pola godine, Banjaluka je postigla decenijama etničkog čišćenja, lobotomije mozga i prekrajanja istorije.
A kakve sve to ima veze sa Podgoricom?
Vidite, nekad su, znate u Banjaluci postojali Bošnjaci i Hrvati, koji su jednako ovako slušali “Nož, žica Srebrenica“ i koji su morali gledati zločinca Ratka Mladića, kako im se smije, prvo uživo, a onda sa gradskih murala. I više nema Bošnjaka i Hrvata u Banjaluci.
A vidite, danas, još uvijek postoje Bošnjaci, muslimani u Podgorici, koji slušaju kako neko na njihovim ulicama zaziva najstrašnijim genocidnim pozdravom, mašući zastavama uz Nož, i žicu i gle čuda Podgoricu! A kako li je tim ljudima? Kako li je svakom normalnom čovjek, koji ovo čuje?
Gore od zazivanja genocida je kad iza toga stoji sistem
No, znate li šta je gore od ove mladosti huliganske, koja je na žalost odrasla na zlu? A ima gore. Itekako! Najgore je što iza njih stoji sistem. Policija!
Vidite, mlade huligane je pratila grupa policajaca i nije reagovala. Nije im palo na pamet da reaguju! Oni su bili u pratnji nikšićkih “navijača“, ali zaista, činilo se, gledajući snimke, koje lede krv u žilama da su im podrška.
Jer, eto, stiglo je osvježenje, ujedinjenje i pomirenje. Stigla je ekologija i ekonomski prosperitet. Stigao je pank. Stigli su borci protiv korupcije i oni koji se tako osjećaju. Stigle su navodne plate od hiljadu eura. I svi oni zajedno slušaju urlikanje o nožu, žici i Podgorici! Jer to je njima njihova borba dala!
A onaj par sa početka priče u trećem javljanju u ovom tekstu, isti onaj koji je iskreno i ljudski navijao i glasao za navedene “promjene i nove ljude u politici“, sad gleda, pa mi šalje moju poruku – Ko nas je kleo nije dangubio.
I zaista je tako.
Umjesto zaključka
Prije neki dan sam pričao sa kolegom i pitao ga, kad će se pojaviti zločinac Ratko Mladić, po zidovima glavnog grada i ostalih crnogorskih gradova? Kazao mi je da se skoro ne nada tome, ali je dodao da “postoji trend“. Nakon ovog noža, žice, i Podgorice mislim da je Mladić umarširao u glavni grad Crne Gore.
Na žalost i sramotu svih onih, koji nisu dobro shvatili i anticipirali realnost. Inače, četnicima u ovoj priči, nećete vjerovati ništa ne zamjeram, oni su prirodni neprijatelji i bore se za ovo. Kao što su u konačnici ova djeca samo megafoni jedne ideologije, njene crkve i neposrednog uticaja susjedne zemlje. Žao mi je svih onih koji pravdaju fašizam i tepaju mu kojekakvim eufemizmima. Na koncu, moraće oni sami živjeti u sredini koju će kad – tad opisati kako valja.
A jedino što je ispravno kazati je da ovo nije nikakav pank, nego klasični fašizam.
