Klero-nacionalističkim litijama 2019. godine u Crnoj Gori čitav region je vraćen u 1990. godinu, kaze za Danas Senad Pećanin, advokat iz Sarajeva, komentarišući situaciju u kojoj se nalazi naš region.
Šta biste rekli o situaciji u regionu poslije izbora u Crnoj Gori?
Pećanin: Prije svega, a s obzirom da govorim za Danas, želio bih da vam čestitam na rezultatima izbora u Crnoj Gori. Medijski doprinos Danasa i predani aktivizam u promjeni ne samo vlasti u Crnoj Gori već i potiranju njenog građanskog karaktera, antifašističkog i crnogorskog nacionalnog i državnog identiteta, te liderske pozicije u euro-atlantskim integracijama regiona nije bio odlučujući, ali jeste veoma značajan. Još od vremena kada je vaš tadašnji glavni urednik zajedno sa Ljiljom Smajlović agitovao za referendumsko izglasavanje aktuelnog Ustava Srbije, Danas nije tako jasno dijelio stavove sa Vojislavom Koštunicom, Vojislavom Šešeljem, Aleksandrom Vučićem, Matijom Bećkovićem, Aleksandrom Vulinom, Draganom Đilasom, Borisom Tadićem…
Umjesto ubrzanja integracija u Evropsku uniju, uspješnom promjenom karaktera Crne Gore započetog klerikalno-nacionalističkim litijama 2019. godine, cijeli region je vraćen u 1990. godinu. Nakon strateške, višegodišnje podrške Miloradu Dodiku u paralizi i destrukciji Bosne i Hercegovine, Srbija je uspjela okončati petnaestogodišnju epizodu crnogorske suverenosti, pripremajući se za povratak Kosova u svoj sastav ratom.
Dok ne dođe taj trenutak – a on će nastupiti kada Vladimir Putin pokori Ukrajinu, Tramp ponovo bude izabran za američkog predsjednika, a Evropska unija se raspadne – Aleksandar Vučić vješto zadržava status – quo simulirajući Zapadu spremnost Srbije za postizanje sveobuhvatnog sporazuma sa Kosovom. A ako taj trenutak pogodnih geo-strateških prilika i ne dođe, ogromno naoružanje koje Srbija godinama skupo plaća – šteta da se baci! – jedino je upotrebljivo za čerečenje Bosne i Hercegovine, kao primamljive kompenzacije za gubitak Kosova. To naoružanje, kao što znamo, može biti iskorišteno samo u Bosni i Hercegovini, jer su svi ostali susjedi Srbije u NATO savezu, a i Kosovo je pod zaštitom NATO-a.
Milorad Dodik je u intervjuu Politici rekao da mu treba, kada to odluči, svega sat i po da proglasi nezavisnost Republike Srpske. Onog trenutka – ako i kada to učini i nevidljive granice bh. entiteta pokuša pretvoriti u državne – u Bosni i Hercegovini počinje rat. A kao što znamo, vlast u Srbiji, koja ne priznaje čak ni genocid u Srebrenici, ne može uskratiti pomoć braći preko Drine, koja taj isti genocid slave.
Milo Đukanović „pao“ je sa vlasti, na njegovo mjesto došao je Jakov Milatović. Postoje optužbe u Federaciji BiH na račun viskog predstavnika Kristijana Šmita da opstruira uspostavljanje Vlade. Spekuliše se o eventualnom postavljenju Andreja Plenkovića na mjesto sekretara NATO – a. U javnosti su se pojavili dokumenti o tome da Srbija prodaje oružje Ukrajini. Pritom, postoje mišljenja o tome da Srpska pravoslavna crkva sa vlašću iz Beograda i uticajem Moskve vrši pritisak na Crnu Goru. Kada sve to saberemo, koje je Vaše mišljenje? Gde to vodi ovaj region?
Pećanin: Kao što sam rekao, region je vraćen u 1990. godinu. Odnosi između Beograda i Zagreba su na najnižem nivou, ali to nije ni najmanja prepreka za postojanje pune saglasnosti o Bosni i Hercegovini. O tome svjedoči i najčvršća koalicija u čitavoj Bosni – ona između Milorada Dodika i lidera HDZ-a Dragana Čovića. Ona predstavlja kontinuitet stavova Miloševića i Tuđmana, te njihovih ratnih „izvođača radova“ na terenu, ratnog zločinca Radovana Karadžića i tadašnjeg lidera HDZ-a Mate Bobana. U tim planovima, Bosna i Hercegovina čak ni ne mora nestati kao država u postojećim granicama: dovoljna je uspostava kondominija Beograda i Zagreba nad Bosnom, tako da jednim entitetom vlada Srbija, a drugim Hrvatska.
Konture ovog plana jasne su i zahvaljujući kako odlukama koje Visoki predstavnik Kristijan Šmit donosi za Federaciju BiH (nametanje promjena Izbornog zakona i Ustava Federacije BiH), tako i onima koje ne donosi za Republiku Srpsku (podržavanje izborne krađe kojom je Milorad Dodik ukrao izbornu pobjedu Jeleni Trivić).
No, puno veći problem od Visokog predstavnika predstavlja činjenica da Kristijan Šmit sve odluke donosi po nalogu Sjedinjenih Država. To je rezultat činjenice da je administracija predsjednika Bajdena „digla ruke“ od jasnih stavova nekadašnjeg senatora Bajdena o Zapadnom Balkanu. U upotrebi je sada novi softver po kojem Srbiji treba Kosovo nadoknaditi Crnom Gorom i Republikom Srpskom, Hrvatskoj prepustiti Federaciju BiH, kurtalisati se Kurtija i Kosovo prepustiti Tirani i kooperativnom Ediju Rami.
Tako se „Srpski svet“ uspostavlja projektom „Otvoreni Balkan“, a o istom trošku se zadovoljavaju velikodržavni apetiti Hrvatske, Albanije… Naravno, radi se o još jednom promašenom odnosu Zapada i prema BiH i prema regionu koji bi imao užasne posljedice, poput onog kojem smo svjedočili do okončanja agresije na Bosnu i do sprječavanja genocida na Kosovu.
Svi građani Bosne kojima je ona na srcu sve više se osjećaju ponovo izdanim od Zapada: osjećanje je najbliže onome dok je trajao embargo na naoružanje braniteljima svoje zemlje, koji su se herojski, u uslovima puno težim od onih u kojima se danas bore Ukrajinci, branili od Beograda, Jugoslovenske narodne armije i Karadžićevih četnika.
Na koji način bi trebalo posmatrati dolazak Džejmsa Rubina i njegovu, da se tako izrazim, „misiju“ o „sprečavanju širenja dezinformacija od strane Rusije i Kine“?
Pećanin: Ako ta misija na globalnom planu i ima smisla, u našem regionu je ona i licemjerna i apsurdna. Ovo iz razloga što je aktuelna američka administracija za ključnog partnera na Zapadnom Balkanu odabrala Aleksandra Vučića, unatoč njegovom vazalskom odnosu prema Rusiji i Kini; u Crnoj Gori je, pored Đukanovića koji je državu uveo u NATO i koji je uveo sankcije Rusiji, podržala one koji slave Putina i pale NATO zastave; u Bosni i Hercegovini je okrenula leđa građanskim strankama podržavajući one koji su do juče govorili da je „u Bosni malo ruskog uticaja“ (Dragan Čović, lider HDZ-a).
U nedavnoj kolumni za Istragu.ba analitičar Januš Bugajski kaže da postoji mogućnost tripartitne podjele Balkana – Beograd, Zagreb, Tirana. Kako komentarišete to?
Pećanin: I manje pronicljivim i informisanim analitičarima nego što je Januš Bugajski nije teško donijeti zaključak koji navodite.
Ukoliko je to tačno, da li bi došlo do podjele BiH na srpski i hrvatski dio, podjele Crne Gore i Kosova na albanski i srpski dio? Da li bi došlo do podjele Sjeverne Makedonije na albanski, srpski i grčki dio? Postoji li možda nekakav drugi način podjele?
Pećanin: Postoji. Odlično ga je opisao nedavno sjajni beogradski glumac Marko Janketić. Svi u regionu mogli bi se, u zavisnosti od vlastitog izbora i mogućnosti, naći u jednom od dva lika iz vica o pametnom i glupom Bosancu. Znate ono: kako razgovara pametni Bosanac sa glupim Bosancem? Telefonom iz inostranstva.