I pored svih opstrukcija dušmana Crne Gore i Crnogorske crkve, luča koja je upaljena 3. septembra prošle godine i dalje jako sija istinom i pravdom, koja će voditi pravoslavni crnogorski narod do konačnog oslobođenja – kako od svetosavskih duhovnih okupatora tako i od domaćih izroda!
Prije tačno godinu dana na Cetinju održan je Opštecrnogorski zbor koji je po odlukama koje su na njemu donijete ponio epitet istorijski.
Tog 3. septembra 2023. godine hiljade Crnogorki i Crnogoraca okupilo se na Dvorskom trgu na Cetinju, i donijelo odluku da se na tron Arhiepiskopa cetinjskog i poglavara CPC postavi tadašnji episkop Ostroško-nikšićki Boris.
Na Zboru je donijeta odluka o umirovljenju dotadašnjeg mitropolita CPC Mihaila – Miraša Dedeića, kao i odluka da se blaženopočivši mitropolit Antonije Abramović kanonizuje i proglasi za svetog Antonija Mitropolita crnogorskog.
Hiljade građana koji su prisustvovali Zboru su sve ove odluke ispratili gromoglasnim aplauzom, a nakon proglašenja Episkopa Borisa za mitropolita, u glas su skandirali “DOSTOJAN, DOSTOJAN”.
Opštecrnogorski zbor zasnovan je na viševjekovnoj tradiciji i crnogorskoj istorijskoj praksi, a 3. septembra prošle godine sazvan je sa željom da se Crnogorska pravoslavna crkva vrati u puni život.
Na zboru prošle godine okupile su se hiljade vjernika Crnogorske crkve, najveći dio svještenstva CPC, mnogi crnogorski intelektualci i viđeniji Crnogorci. Sazvan je upravo na zahtjev svještenstva i vjernika Crnogorske pravoslavne crkve, povodom veoma teške situacije u CPC. Zbor su zvanično sazvali vladika Boris Bojović, sada mitropolit, i Odbor za očuvanje Crnogorske pravoslavne crkve, a podržan je od velikog broja crnogorskih intelektualaca i viđenijih Crnogoraca. Zbor je prošao u apsolutnoj harmoniji, bez i najmanjeg incidenta, iako su pojedini krugovi bliski srpskoj Bezbjednosno informativnoj agenciji (BIA) okupljeni oko umirovljenog mitropolita Mihila, prognozirali nerede i priželjkivali prolivanje krvi.
Zbor je počeo intoniranjem crnogorske himne.
U istoriji naše Crkve i crnogorske države Opštecrnogorski zbor – kao institut neposredne demokratije – sazivali su vladike i svještenstvo, vladari i glavari crnogorski. Zbor je donosio najvažnije, često i sudbinske odluke o državnim i crkvenim pitanjima. Izbor vladike Borisa za Mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve je jedna od istorijskih odluka Opštecrnogorskog Zbora koja će zauzeti posebno mjesto u viševjekovnoj crnogorskoj tradiciji.
Posebnu ulogu u organizovanju Zbora, ali i opštoj revitalizaciji CPC imao je predsjednik Odbora za očuvanje Crnogorske pravoslavne crkve profesor Milenko Perović, koji je preminuo nedugo nakon što je nesebično i pregalački dao sve da se organizuje ovaj istorijski događaj.
Perović je obraćajući se 3. septembra okupljenima na Cetinju poručio da nas je na ovome mjestu đe su nam se preci okupljali vijekovima i u volji i nevolji da odlučuju o najvažnijim državnim, narodnim i crkvenim poslovima, okupila činjenica da se CPC nalazi u dubokoj institucionalnoj krizi.
”O toj krizi ne svjedoči bilo ko, nego oni koji to najbolje znaju i koji su najpozvaniji da to kažu – vladika Boris, vladika Simeon, dobar dio svještenstva i predstavnici crkvenih odbora! Svi se oni slažu da kriza nije prolazna, nego je rezultat nagomilavanja brojnih pogrešaka u vođenju Crkve, ponajprije onih od mitropolita Mihaila kao njenom duhovnom poglavaru”, poručio je tada Perović i zapitao se kako je CPC dospjela u krizu?”
Sva svjedočenja ukazuju da je u Crkvi sprovođen svojevrsni tihi crkveni puč! Puč izvorno znači državni udar radi protivustavne i protivzakonske smjene nosilaca vlasti. Izvodi ga dio vlasti da bi se dokopao cijele vlasti u državi. No, puč je moguć i u drugim institucijama, pa i u crkvi. Obično se izvodi „odozgo,“ od vrha vlasti koji nezakonito prigrabi svu vlast u instituciji. Tihi puč u Crkvi proveo je mitropolit Mihailo s ljudima koji nemaju ustavnih ovlašćenja da u njoj odlučuju o bitnim pitanjima. Protivno Ustavu CPC, mitropolit je uspostavio autokratski sistem odlučivanja, jer je onemogućio rad Sinoda i Mitropolitskog savjeta”, poručio je između ostalog tada Perović, a ostatak njegovog izlaganja možete pročitati na OVOM LINKU.
Trnovit put revitalizacije
Nakon 3. septembra i Opštecrnogorskog zbora na Cetinju, postalo je jasno da Crnogorska pravoslavna crkva krenula u revitalizaciju na putu potpunog vraćanja njenog statusa koji je vjekovima imala među pravoslavnim crnogorskim narodom.
Novi mitropolit Boris, i njegovo podmlađeno svještenstvo unijelo je novi elan u CPC, uspostavilo kontakte sa Ukrajinskom i Rumunskom crkvom, obnovio kontakte sa crnogorskom dijasporom, obnovilo rad Svetog Sinoda, mošti apostola Petra i Pavla i dio časnog krsta položili na Cetinje…
Međutim, ovaj trnoviti put obnove CPC nije mogao i ne može da prođe bez velikih iskušenja koja CPC u kontinuitetu trpi od svetosavsko-klerofašističkih vlasti instaliranih od strane takozvane SPC i Beograda nakon 30. avgusta 2020. godine. Na otvorenu subverziju koju protiv CPC sprovodi ”oslobodilačka” vlast nadovezalo se i djelovanje bivšeg poglavara ove vjerske organizacije Miraša Dedeića – Mihaila, čija se jedina djelatnost svela na potpisivanje opskurnih kleveta koje mu plasiraju obavještajno-bezbjednosni krugovi iz Srbije.
Nedavna odluka Upravnog suda kojom je poništeno rješenje Ministarstva pravde dok je na njegovom čelu bio Marko Kovač, dala je nadu da se naziru neki pozitivni pomaci.
Međutim jasno je da i izvršna vlast na čelu sa beogradskim aparatčikom Andrijom Mandićem i resursom američko-srpskih lobija Milojkom Spajićem, nastavlja praksu borbe za uništenje CPC.
U prilog tome ide i odluka, Direktorata za odnose sa vjerskim zajednicama, koji je zvanično donio istu odluku koju je donijelo Ministarstvo pravde na čelu sa Kovačem čime je spriječen legitimno izabrani Mitropolit Boris da bude ovlašćen za zastupanje CPC na čijem je čelu.
Tim povodom mitropolit Boris obratio se javnosti.
”Odluka Ministarstva pravde je čisto političkog karatkera i nema veze sa pravom jer direktno ugrožava vjerska prava i ljudska prava pravoslavnih Crnogoraca i vjernika CPC. Time se takođe miješaju u unutrašnja pitanja naše crkve. Ova vlast je došla na talasima litija potpomognuta srpskom crkvom i nijesmo ništa od nje mogli bolje očekivati. Ona nas ugrožava i mi ćemo dati adekvatan odgovor na ovo pitanje”, poručio je Boris.
Međutim, i pored svih opstrukcija dušmana Crne Gore i Crnogorske crkve, luča koja je upaljena 3. septembra prošle godine i dalje jako sija istinom i pravdom, koja će voditi pravoslavni crnogorski narod do konačnog oslobođenja – kako od svetosavskih duhovnih okupatora tako i od domaćih izroda!
